37/1BM/MT17.10 – 17.20
Nekad je Rusija bila tržište za srpsku robu, u pogledu svinja. Danas su oni ovladali ovom tehnologijom i danas imaju oni sasvim dovoljno farmi.
Moram da kažem da će jedan od prvih zadataka nakon, ja se nadam, uspostavljanja kakvog takvog režima komunikacija između ljudi naš posao biti da osvojimo tržište Dalekog istoka, pre svega mislim na Vijetnam, mislim na Indoneziju gde je ogromna potrošnja svinjskog mesa u ovom trenutku. Mi pucamo, naravno pričam pod navodnicima, na prosto i Kine, ali tu, pre svega, zavisi od njihovih administrativnih razloga, da li će nam oni to pustiti.
Jednu stvar koju smo uradili prethodnih dana to je da, sećate se gomile priča o vakcinaciji od klasične svinjske kuge. To je priča koja je morila Srbiju, nije dala prostor za razvoj ove vrste poljoprivredne proizvodnje, a sa druge strane, verovatno će i koleginica Joksimović da se složi sa tim, u delu koji se odnosi na pristupne pregovore prema EU, to nam je bila jedna od kočnica u pogledima koji se odnose na poljoprivredu.
Zašto je to tako bilo svih tih godina ranije ja stvarno nemam pojma, ne bih se ni upuštao u to, ali smo mi zadnjih godinu, godinu i po dana to razrešili. Prvo smo ukinuli vakcinaciju da bismo otvorili tržište EU, zatim smo uradili jednu drugu star, a to je da uradimo monitoring i mi smo aplicirali u ovom trenutku tzv. „DG Sante“ koji se bave bezbednošću hrane da nam u narednih nekoliko meseci otvore to tržište.
Zašto to sve pričam? Što imate veće tržište imate veću potražnju. Što je veća potražnja imate veću cenu, možete da razvijate svoju proizvodnju. Mislim da su to jako važne stvari.
Iskoristio bih priliku da kažem da smo upravo danas od Narodne Republike Kine dobili informaciju da ćemo ovih dana potpisati protokol o izvozu kukuruza na prostor Narodne Republike Kine. To je jedno od najvećih svetskih tržišta za prostor kukuruza.
Znam da verovatno gomili ljudi koji slušaju ovo, prate ovo, i u ovoj sali, ovo nisu stvari koje su toliko interesantne, ali možda će se kolega pored mene koji sedi složiti sa jednom stvari da je uticaj poljoprivrede na BDP u 2020. godini bio takav da je gomilu problema koje smo imali koji su prouzrokovani koronom uspeo da neutrališe.
Mi imamo već tri godine, i 2018, 2019. i 2020. neverovatan rast u poljoprivrednoj proizvodnji. Naravno, u 2017. godini smo imali sušu i to su stvari koje možete da očekujete. Godina 2021, još je rano da pričamo o tome, ali ja se nadam da ćemo uspeti da očuvamo ove pokazatelje.
Što se tiče perspektiva, čuvamo naš prostor od bolesti u ovom sektoru stočarske proizvodnje. Jako je važno da nađemo kanale kojima ćemo da plasiramo tu robu, pre svega mislim u pogledu otvaranja tržišta.
Još ću jednu stvar da kažem, nemojte mi uzeti za zlo, možda sam uzeo previše vremena. Neki ljudi 2009. godine, neki žuti ljudi, ne mislim u kontekstu onoga u kom je neko drugi to možda pomislio, su potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Mislim pre svega na žutu stranku, ne mislim na ljude, nemoj da mi neko uzme za zlo inače ću sutra, verovatno da visim po svim tabloidima.
PREDSEDNIK: Nemojte da se pravdate, molim vas.
BRANISLAV NEDIMOVIĆ: Ne pravdam se, gospodine Dačiću, i nemojte mi uzeti za zlo 12 minuta i 40 sekundi.
Da nastavim, ako mi date još minut, ja ću završiti.
Potpišu oni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Ima ono čuveno penkalo…
37/2BM/MT
Slažem se, sa aspekta jednog dela privrednih aktivnosti, fantastična star, dobra stvar, ali u poljoprivredi nama nije trebao veći kanal. Mi smo u tom trenutku sebe tako ukopali, da koristim taj, nemojte mi zameriti, možda neki jeftin rečnik, da smo carinske stope spustili na nula ili nešto blizu nula i otvorili svoj prostor, a pri tome nismo imali laboratoriju za bezbednost hrane koju smo otvorili pre godinu i po dana, premijerka je otvorila da bi kontrolisali kvalitet hrane, sve pustili kod nas i šta onda? Imate pritisak, sužava se prostor na kojem možete da prodate i vi nemate kud. Vi jednostavno dođete u situaciju da ne znate šta da radite.
Zato su nama važna nova tržišta, zato nam je važno, sad ću reći jednu stvar koja se tiče onoga što se svaki dan nalazi najčešće u ishrani mladih ljudi, dece, to su salame, paštete, viršle. Mi tu imamo carinsku stopu nula za uvoz iz EU. Da li to neko zna? Da bismo izmenili SSP treba jedno 27 zemalja da pregovaramo svaki trenutak. To vrši…
Evo neko, čujem iza mene, kaže mi, treba jedno 27 godina. Daj Bože 27 godina, brzo bismo to završili.
Ali, SSP je dvostrani pravni posao. U članu 26. SSP-a piše jedna odredba koja ide nama u prilog i koju ćemo mi iskoristiti u narednim mesecima na korist naše države i na korist našeg stočarskog fonda. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima potpredsednik Vlade i ministar Nebojša Stefanović.
Izvolite.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Hvala vam.
Poštovani gospodine Markoviću, ono što je za nas važno je da se o ovoj temi, dakle vraćanja vojnog roka i kako se on uklapa u naš dosadašnji aktuelni profesionalni sistem, povede temeljna i ozbiljna rasprava.
Meni je drago, pošto znam da vi ozbiljno pratite sve teme i naravno Narodna skupština jeste mesto da se i deo te rasprave vodi, pored naravno stručnih krugova kojima ćemo i naravno u kasnijoj fazi prepustiti našem Generalštabu, našim ljudima koji se u to razumeju, modalitete, načine, sve ono što se vezuje za stručni, profesionalni deo izvođenja. Ali, mi ovde govorimo o ideji da se, ono što je odlukom iz 2011. godine zamrznuto, da tako kažemo, da se odmrzne, da se ponovo reaktivira redovno služenje vojnog roka.
Ovo je tema o kojoj dugo i vodimo raspravu da ne bismo bili neozbiljni ljudi, da odluke donosimo preko noći ili da kažu ljudi da nismo razmotrili sve aspekte. Ovo je aspekt koji iz mnogo uglova mora da se sagleda, pre svega potreba naše vojske, potreba odbrane zemlje. Iz finansijskog aspekta zato što on ima i svoju cenu i pored naravno onog novca koji bi se trošio za služenje tih mladih ljudi, to bi bile četiri generacija sa oko 2.500 po generaciji vojnika, dakle oko desetak hiljada godišnje, pored tog novca koji bi bio potreban za njihove uniforme, opremu, hranu smeštaj, grejanje, vodu, prevoz, gorivo, vozila, sve ono što je potrebno za služenje vojnog roka, mi smo razmišljali naravno i koliko bi to bilo novca.
Danas smo razgovarali sa predsednikom o tome, pošto je on imao neke korisne predloge, ako bismo tim ljudima dali određeni deo novca kao platu, koliko bi to bilo i to je jedan od aspekata. Iako odluka nije doneta, ja ću vam reći zašto sam ja za to, zašto zaista iskreno podržavam vraćanje redovnog vojnog roka koji ne znači ukidanje profesionalnog sistema. Čuo sam i te neke priče.
Da bi ljudima bio vrlo jasan, dakle, to ne znači da ćemo imati manje profesionalnih vojnika ili da odustajemo od profesionalnog sistema. To jeste razlog zbog čega se tako opširno i ozbiljno razmatra ova tema. Dakle, profesionalni sistem
37/3BM/MT
ostaje, ali mi imamo danas situaciju da nam je važno da pojačavamo snagu naše vojske, da mlade vojnike učimo vojničkim veštinama koje nisu važne samo za ono što njima treba u vojsci već i kasnije u životu, što oni mogu da postignu kroz razne vidove u vojsci. Veoma nam je važno zbog patriotskog duha naše zemlje, hoćemo da učimo naše mlade ljude i kako izgleda ponos i dika naše zemlje, što jeste naša vojska, da nauče nešto o istoriji naše vojske, o našoj patriotskoj tradiciji, da slušaju himnu svoje zemlje svakoga dana, da se vrati određena vrsta discipline i da nauče nešto što je vrlo važno i za budućnost, a to je naravno i kako se koristi oružje, kako se koriste složeni borbeni sistemi.