Vajarstvo

Dragutin Filipović, Car Dušan, 1937.

Prema projektu za zgradu Doma narodnog predstavništva i tokom uređenja njenog enterijera, bilo je predviđeno da skulpture budu značajan element dekoracije, objedinjavajući u sebi umetničke vrednosti sa vizuelnom manifestacijom nacionalnog, duhovnog i političkog identiteta. Već dvadesetih godina minulog stoleća, po zamisli arhitekte Ilkića, vajarska ostvarenja, koja bi svojim simboličnim karakterom upućivala na funkciju same institucije i značaj onoga što oličava, trebalo je da budu postavljena na frontovima iznad oba ulaza i duž gornje ivice bočnih krila zgrade. Do realizacije nije došlo, ali je odlučeno da se odabrani gipsani modeli,nastali 1925. i 1926. godine, postave u unutrašnjost zgrade. Sačuvano je devet radova: Odbrana i Rudar D. Arambašića, Nauka P. Palavičinija, Saobraćaj L. Dolinara, Zanatstvo I. Kerdića, Trgovina Ž. Lukića, Političar I. Zajeca, GradinarI. Napotnika i Građevinar verovatnoD. Hotka. Raznorodne po idejama, ove skulpture u velikoj meri odražavaju glavne stvaralačke tokove u vajarstvu tog perioda.

Dragomir Arambašić, Odbrana,1925.

Radovi koji su posle završetka zgrade, krajem tridesetih godina, postavljeni u nišama predviđenim za njih u unutrašnjosti zdanja, čine znatno ujednačeniju celinu. U vestibilu, odmah na ulasku, četiri monumentalne figure isklesane u prilepskom mermerom, čvrstih, stabilnih oblika i blago stilizovanih, svedenih površina, predstavljaju ličnosti koje simbolizuju istorijski razvoj sva tri konstitutivna naroda i rodonačelnika kraljevske dinastije. To su Car DušanD. Filipovića, Kralj Tomislav V. Radauša,Knez Kocelj T. Kosa i KarađorđeF. Kršinića. Skulpture u centralnom holu, po idejnom programu, označavaju privredne delatnosti, a izražene su ženskim figuramaprikazanim sa atributima koji određuju pojedine grane privrede. Figure Zanatstvo i Pomorstvo, rad P. Palavičinija iPoljoprivreda i Industrija F. Goršea, izvedene su u mermeru. Njima su srodna dva ostvarenja F. Kršinića odlivena u bronzi, personifikacije Pravde i Prosvete. Pomenuta dela izvedena su po modelima koji su dobili prve nagrade na konkursu na kome su učestvovali gotovo svi poznatiji jugoslovenski vajari tog perioda.

Vanja Radauš, Kralj Tomislav, 1937.

Radovi koji su posle završetka zgrade, krajem tridesetih godina, postavljeni u nišama predviđenim za njih u unutrašnjosti zdanja, čine znatno ujednačeniju celinu. U vestibilu, odmah na ulasku, četiri monumentalne figure isklesane u prilepskom mermerom, čvrstih, stabilnih oblika i blago stilizovanih, svedenih površina, predstavljaju ličnosti koje simbolizuju istorijski razvoj sva tri konstitutivna naroda i rodonačelnika kraljevske dinastije.

To su Car DušanD. Filipovića, Kralj Tomislav V. Radauša,Knez Kocelj T. Kosa i KarađorđeF. Kršinića. Skulpture u centralnom holu, po idejnom programu, označavaju privredne delatnosti, a izražene su ženskim figuramaprikazanim sa atributima koji određuju pojedine grane privrede.

France Gorše, Poljoprivreda, 1937. i Petar Palavičini, Zanatstvo, 1937.

Figure Zanatstvo i Pomorstvo, rad P. Palavičinija iPoljoprivreda i Industrija F. Goršea, izvedene su u mermeru. Njima su srodna dva ostvarenja F. Kršinića odlivena u bronzi, personifikacije Pravde i Prosvete. Pomenuta dela izvedena su po modelima koji su dobili prve nagrade na konkursu na kome su učestvovali gotovo svi poznatiji jugoslovenski vajari tog perioda.

Toma Rosandić, Igrali se konji vrani, 1937-38.

Za razliku od njih, dve dinamične kompozicije sa nazivom Igrali se konji vrani, koje supostavljene ispred zgrade 1938. godine, direktno su naručene od T. Rosandića, koji je svojim stvaralačkim i pedagoškim radom ostavio dubok trag u srpskoj i jugoslovenskoj skulpturi.

Portreti, koji svedoče o ličnostima, ali i o razdobljima koja su one obeležile svojim delovanjem, imaju važno mesto u likovnom i političkom procesu uobličavanja umetničkog programa zdanja Skupštine. Prvo je u zbirku dospeo portret kralja Petra I kada je, 1920., ovo delo R. Valdeca odliveno u više primera-ka za sve važnije državne ustanove.

Frano Kršinić, Karađorđe, 1938.

U okviru uređenja enterijera, 1937. od R. Stijovića, T. Rosandića i S. Stojanovića naručene su biste kralja Aleksandra, Nikole Pašića i Stjepana Radića, a zatim je I. Despić uradila portret kralja Petra II.

Tokom posleratnog perioda,počev od 1947. godine, nastale su biste predsed-nika Josipa Broza Tita, dela A. Augustinčića i B. Kalina, kao i predsednika Savezne skupštine Moše Pijade, dr Ivana Ribara, Milentija Popovića i Edvarda Kardelja, ostvarenja A. Augustinčića,B. Kalina, N. Jankovića i Z. Kalina.

Vajarska ostvarenja u zgradi Skupštine dela su najznačajnijih autora sa prostora nekadašnje Jugoslavije. Po umetničkimvrednostima, ona predstavljaju vrhunske domete jugoslovenske skulpture, posebno one iz perioda između dva svetska rata, a po idejnoj zamisli čine skladnu i promišljenu celinu, koja odražava istorijski, duhovnii materijalni razvoj države.


Rudolf Valdec, Kralj Petar I, 1904.

Toma Rosandić, Nikola Pašić, 1937.

Risto Stijović, Kralj Aleksandar, 1937.

Antun Augustičić, Josip Broz Tito, 1947.