32/1BN/LjL16.00 - 16.10
(Posle pauze)
PREDSEDAVAJUĆA (Marina Raguš): Poštovane dame i gospodo, da se ne desi kojim slučajem da smo skratili za koji minut priliku da postavljate pitanja predstavnicima Vlade, pre nego što pređemo na rad, da vas podsetimo pravilima.
Izlaganje narodnog poslanika koji postavlja pitanje ne može da traje duže od tri minuta, prema članu 204.
Posle datog odgovora na poslaničko pitanje, narodni poslanik koji je postavio pitanje ima pravo da u trajanju od najviše tri minuta komentariše odgovor na svoje pitanje ili da postavi dopunsko pitanje.
Po dobijanju odgovora na dopunsko pitanje, narodni poslanik ima pravo da se izjasni o odgovoru u trajanju od najviše dva minuta.
U toku trajanja postavljanja pitanja i davanja odgovora, shodno se primenjuju odredbe Poslovnika Narodne skupštine, s tim što nisu dozvoljene replike i ukazivanja na povredu Poslovnika, na osnovu člana 216. Poslovnika.
U skladu sa tim, molim narodne poslanike da podnesu prijave za postavljanje pitanja, makar one koji to nisu uradili.
Mi ovde imamo 13 prijavljenih narodnih poslanika, tako da molim sve one koji to nisu uradili do sada, da urade.
Ostajemo dužni, a to gospodinu Paviću sada kažem, za sve ono što nismo stigli danas, nastavljamo sutra u prepodnevnom delu.
Prvi na ovom spisku je gospodin Milija Miletić. Izvolite.
MILIJA MILETIĆ: Zahvaljujem se, predsedavajuća.
Uvaženi predsedniče Vlade, uvaženi ministri, poštovane kolege poslanici, građani Srbije, ja sam uvek govorio i postavljao pitanja koja se tiču nas koji živimo na jugoistoku Srbije a tiču se svih onih problema koji dotiču svakog od nas.
Prvo pitanje ću postaviti ministarki za rad i socijalnu politiku, gospođi Milici, a tiče se konkretno onog što najviše boli veliki broj naših ljudi koji treba da odu u penziju, koji su napunili 40 godina radnog staža a imaju 60 i nekoliko godina života. Sada postoje penali za prevremeni odlazak u penziju.
Mi smo više puta govorili ovde i moje je pitanje da li će se u narednom periodu naći mogućnost da se ukinu ti penali kada čovek ili žena napuni 65 godina starosti? Baš zbog toga što dosta tih naših ljudi odu malo ranije u penziju, napunili su godine života, odnosno manje godina života a imaju 40 i kusur godina staža i njima se odbija do kraja života, odnosno ti penali.
Ja se nadam da će se iznaći mogućnost da se to ukine i da ostane samo do 65 godina života i da se posle toga ne ukidaju ti penali.
Drugo pitanje tiče se Ministarstva građevine a vezano je za putnu i železničku infrastrukturu. Veliki broj putne i železničke strukture se nalazi na jugoistoku Srbije i ja ću govoriti baš o tim problemima koji se tiču svih nas, a o tome sam govorio i u prethodnom periodu.
Održavanje tih puteva, to su mahom državni putevi na kojima prolazi železnička pruga, ima tih pružnih prelaza, baš kroz moju opštinu odakle ja dolazim, a to je Svrljig, ima pružni prelaz gde pređu preko 4.000 vozila u toku dana. To je stvarno veliki broj vozila. Pružni prolaz je rađen prošlog ili pretprošlog veka, znači, u 20. veku, devetstotina i neke godine i taj pružni prelaz je stvarno u takvom stanju da nije normalno da tako ostane.
32/2BN/LjL
Ja sam razgovarao sa infrastrukturom železnice gde su mi data uveravanja da će taj pružni prelaz biti rešen, prošle odnosno pretprošle godine, a do dana današnjeg nije ništa odrađeno.
Imamo dosta problema u tom delu i baš zbog toga bih voleo da se taj pružni prelaz odradi, normalno, i ostali pružni prelazi, da ne bi došlo do nekih neželjenih stvari, a to su teške saobraćajne nezgode.
Održavanje puteva konkretno oko toga želim da pitam, i o tome sam govorio.
PREDSEDAVAJUĆA: Završite misao, ističe vam vreme, pa ćete imati priliku ponovo.
MILIJA MILETIĆ: Završavam.
Da li će biti mogućnosti da se odradi treća traka u delu puta koji ide od Niša, od autoputa, preko Svrljiga, Knjaževca, Zaječara, prema Prahovu, a u delu gde je Tresibaba i do Svrljiga? U tom delu puta bi trebalo da se uradi ta treća traka i na Gramadi bi trebalo da se uradi treća traka, zbog velikog opterećenja saobraćaja.
Za sve nas to je veoma bitno i voleo bih ako je moguće da se na to odgovori.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala.
Samo da podsetim dame i gospodu ministre, pogotovo one koji su po prvi put tu, na usmeno postavljeno poslaničko pitanje, Vlada, odnosno ministar usmeno odmah odgovara. Ako je za davanje odgovora potreba određena priprema, oni to moraju odmah obrazložiti, odgovor narodnom poslaniku dostaviti u pisanom obliku u roku od osam dana od dana kada je pitanje postavljeno.
Ko želi da odgovori na pitanje kolege Milije Miletića?
Izvolite.
MILICA ĐURĐEVIĆ STAMENKOVSKI: Poštovani narodni poslanici, uvaženi narodni poslaniče, hvala vam na pitanju koje ste uputili.
Svakako vi znate da naše ministarstvo u svom sastavu ima sektor koji se odnosi na penzijsko i invalidsko osiguranje, ali pitanje koje ste adresirali tiče se konkretno PIO fonda. Naša saradnja sa njima je dobra, konstruktivna. Ja ću iskoristiti priliku da navedem da ćemo od decembra meseca imati povećanje penzija od 12,2%. Mislim da je to nastavak kontinuiteta osnaživanja, ekonomskog osnaživanja naših najstarijih sugrađana.
33/1TĐ/IR16.10 – 16.20
Konkretna ideja koju ste na ovoj sednici izneli jeste u razmatranju i našeg Ministarstva i mi smo kao jednu od tačaka dijaloga koju vodimo sa PIO fondom upravo naveli tu inicijativu zato što verujemo da bi to obradovalo sasvim sigurno veliki broj naših građana, tako da se na tome svakako radi i razgovara se i svaka podrška vas kao narodnih poslanika u tom pravcu je dragocena. Naravno, sve dodatne informacije, ukoliko vam budu bile potrebne, Ministarstvo je otvoreno za svaki vid razgovora, sugestija i možete doći po još dodatnih informacija, ali ukratko radimo na tome i verujemo da ćemo naići na razumevanje i od ostalih nadležnih institucija.
PREDSEDAVAJUĆA: Najlepše hvala, gospođo ministar.
Sledeće pitanje, ukoliko sam ja razumela, gospodine Miletiću, je za gospođu Sofronijević, jel tako? Ona trenutno nije tu, ali ćemo zamoliti gospodina premijera da urgira da vam gospođa Sofronijević na vaše pitanje odgovor u roku od osam dana. Jel to u redu?
Sada imate mogućnost da postavite još pitanja u roku od tri minuta.
MILIJA MILETIĆ: Nekoliko pitanja, a tiče se Stare planine. Da li će biti investicija u smeštajne kapacitete na Staroj planini zato što je to biser koji je neiskorišćen i tamo je potrebna izgradnja i dogradnja tih objekata za smeštajne kapacitete za veći broj turista koji bi tamo otišli?
Još jedno pitanje, ali sada ne znam kome to da uputim, a tiče se zauzeća zemljišta. Mi smo svedoci da u prethodnom periodu veliki broj advokata ide po našim opštinama i pišu se tužbe za zauzeće tih nekih atarskih puteva, puteva koji su nekategorisani, koji su urađeni unazad možda 30, 40, 50 godina, a gde je dolazilo do tih tužbi. Čovek koga taj advokat zastupa, to je unazad, recimo, 30 godina odrađeno. Tužba tog našeg čoveka, iz tog nekog sela, on dobije za tu tužbu 1.000 - 2.000 dinara, a advokat dobije 100 dinara. To su katastrofalno veliki troškovi za budžete tih naših malih opština, tako da je za nas to veliki kamen, što se kaže, na vrat. Bilo bi potrebno da se nađe neki način, da se nađe zakon, gde bismo to na neki način mogli da suzbijemo ili da se obezbede sredstva iz nekih tekućih rezervi za pomoć tim našim malim opština.
Niški aerodrom, pitanje moje. Terminal proširenja i ulaganje u Niški aerodrom, a zato što je Niški aerodrom za nas veoma bitan. Niški aerodrom je žila kucavica za razvoj turizma, razvoj jugoistočne Srbije. Interesuje me da li ćemo imati tu mogućnost da tamo budu ulaganja?
Pitanje ministarki za demografiju Jeleni Žarić - kako ide podela kredita za majke, odnosno za žene, za majke koje žele da uzmu stan, onaj povraćaj? To je za mene veoma bitno i znam da vi i vaše Ministarstvo radite punim kapacitetom oko toga i za sve nas je bitno da se što pre realizuju ti zahtevi, da te naše majke imaju svoj smeštaj nad glavom za sebe i za svu porodicu.
Kako ide podela kredita za stanove, ovih sredstava, što se tiče mladih bračnih parova i za mlade ljude, a o kojima smo u prethodnom periodu govorili? Za mene je to veoma bitno da se to odradi zato što veliki broj mladih ljudi na taj način dobiće mogućnost da obezbedi sebi smeštaj.
Ministarstvo privrede, vezano za Fond za razvoj, da li ima mogućnosti da se opštinama koje su nerazvijene i demografski ugrožene, četvrta i peta grupa, da se tamo zahtevi njima obrađuju brže, da se efikasnije radi, normalno, da se pomogne tim našim privrednim subjektima da ne ugase svoja preduzeća, jer verujte mi kada kod nas jedna firma zatvori od pet ili 10 radnika, to je za nas… (Isključen mikrofon.)
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala, razumeli smo.
Reč ima gospođa ministar Jelena Žarić Kovačević.
Izvolite.
33/2TĐ/IR
JELENA ŽARIĆ KOVAČEVIĆ: Uvaženi narodni poslanici i uvaženi građani Srbije, dragi kolega Miletiću, drago mi je da ste postavili ovo pitanje i hvala vam zato što je to jedna od mera Ministarstva za brigu o porodici i demografiju za koju smatramo da je jako važna i ne samo što je jako važna, već je i jako uspešna, ako uzmemo u obzir broj porodica koje su dobile krov nad glavom u nekom prethodnom periodu.
Želim da se osvrnem i na Zakon o budžetu o kome smo imali prilike da diskutujemo proteklih dana. Prema Predlogu zakona o budžetu Republike Srbije, ako posmatramo planirana sredstva na poziciji, odnosno na razdelu Ministarstva za brigu o porodici i demografiju, budžet za 2026. godinu će biti rekordan. Zašto to kažem u ovom trenutku? Upravo zbog toga što ste postavili pitanje koje se odnosi na subvencije majkama za kupovinu prve nekretnine, za kupovinu stana ili za izgradnju kuće i zaista mi jesmo zadovoljni činjenicom da je rad Ministarstva za brigu o porodici i demografiju negde prepoznat i da su te mere prepoznate kao jako važne i da smo ovim predlogom dobili podršku i stavili u fokus zapravo sve porodice u Srbiji.
Prema Predlogu zakona o budžetu za 2026. godinu, koji je podnela Vlada i koji se nalazi pred vama, mi možemo da kažemo da budžet jeste razvojni, da jeste odgovoran i socijalno odgovoran. Budžet Ministarstva za brigu o porodici i demografiju veći je za čak 33,02%, odnosno za 512 miliona 677 hiljada dinara tačnije, a u odnosu na prethodnu godinu. Upravo sam to povezala sa subvencijama za kupovinu prve nekretnine, jer se najveće povećanje odnosi upravo na subvenciju za majke, a za kupovinu prve nekretnine, sa 750 miliona dinara, koliko je bilo predviđeno trenutnim budžetom, odnosno budžetom za ovu godinu, a sada možemo da govorimo o 1,1 milijardi dinara za narednu godinu.
Dakle, moram da kažem da je ovo jedna od najznačajnijih mera našeg Ministarstva. Interesovanje je zaista veliko i radi se o subvencijama koje se daju kao učešće za izgradnju kuće ili za kupovinu kuće ili stana ili za sufinansiranje kredita za kupovinu kuće ili stana. Maksimalni iznos sredstava, odnosno neki limit je 20 hiljada evra o kojima možemo da govorimo. Ono što je informacija koju bih ja želela da podelim sa vama, a koja zapravo govori o značaju primenjivanja ove mere, obzirom da je proteklo dovoljno vremena i da možemo da pogledamo unazad i da negde sagledamo situaciju na koji način smo pomogli porodicama, možemo da kažemo da je od donošenja Uredbe o bližim uslovima i načinu ostvarivanja prava na novčana sredstva za izgradnju i učešće u kupovini, odnosno kupovinu porodično-stambene zgrade ili stana po osnovu rođenja deteta u 2022. godinu, do danas isplaćeno blizu 18,5 miliona evra, i to za 1.167 zahteva, što znači da je isti toliki broj porodica u Srbiji dobio krov nad glavom.
Ono što mi u Ministarstvu trenutno radimo jeste da se čujemo sa svim majkama koje su konkurisale, odnosno koje su podnele zahtev kako bi im se odobrila subvencija da bi kupile prvu nekretninu. Uslovi postoje i na sajtu Ministarstvu za brigu o porodici i demografiju, ali su uslovi ti o kojima razgovaramo mi sa majkama, kako bismo im negde pomogli da prevaziđu sve poteškoće prilikom pribavljanja dokumentacije.
Dakle, samo uslovi koji konkretno nisu ispunjeni u nekom predmetu povlače za sobom odluku komisije da, posle toga što bude diskutovano o njemu na komisiji, da ta majka ne dobije sredstva i uslovi su konkretno predviđeni.
Ono što takođe želim da kažem, a vi ste pomenuli mlade ljude, mlade bračne parove, našu omladinu za koju želimo da ostane u Srbiji i da sa svojim prijateljima i porodicama ovde žive, ono što smo mi uradili iz neke saradnje sa Ministarstvom finansija, bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće, ali ono što smo
33/3TĐ/IR
uradili sa Ministarstvom finansija jeste zapravo kombinovanje mera koje su od izuzetnog značaja, kako za majke koje se nama javljaju za subvenciju za kupovinu prve nekretnine, tako i za mlade bračne parove kojima mnogo znači podrška države da bi se odlučili na stvaranje porodice ili na proširenje porodice.
34/1MZ/MP16.20-16.30
Mi smo izmenili Uredbu o bližim uslovima i načinu ostvarivanja prava na novčana sredstva za izgradnju, učešće u kupovini porodične stambene zgrade ili stana po osnovu rođenja deteta i radili smo usklađivanje te uredbe sa Zakonom o garantnim šemama i programom povoljnih kredita za mlade, majkama starosti od 25 do 35 godina, kojima je na taj način omogućeno, a što ranije nije bio slučaj, moram da podvučem, da pri kupovini prve nekretnine, osim državne subvencije, čiji je maksimalni iznos 20.000 evra, iskoriste i pogodnosti povoljnih kredita za mlade, sa učešćem od 1%, koji podrazumevaju i niz nekih drugih olakšica.
Šta to praktično znači? To znači da ukoliko je majka podnela zahtev kod našeg ministarstva da dobije subvenciju za kupovinu prve nekretnine, ona tu subvenciju, ukoliko ispunjava uslove, a prvi uslov je da ima od 20 do 35 godina, može tu subvenciju iskoristiti kao učešće, da tako kažem, prilikom dobijanja kredita i kupiti stan pod povoljnijim uslovima.
Na taj način mi smo zaista pomogli mnogim mladim bračnim parovima da se odluče na to da krenu u svoje predbračne ili bračne vode i da šire svoje porodice. Ovo je zaista jedna od mera za koju je negde interesovanje i najveće kod nas u Ministarstvu. Tako da vam se zahvaljujem na postavljenom pitanju.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama, gospođo ministar.
Idemo sada redom.
Ministar gospodin Novica Tončev.
Izvolite.
NOVICA TONČEV: Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani predsedniče Vlade i članovi Vlade, evo, ja hoću kolegi sa kojim sam bio i predsednik opštine da objasnim i da je stvarno veliki problem ne samo za njegovu opštinu, koja spada u red nerazvijenih opština, već spada i za ostale mnogobrojne opštine.
Moj kabinet je izdvojio negde oko tri milijarde dinara samo u zadnjih četiri, pet godina, izvršena je naplata za faktičko zauzeće. Tu je najveći problem i tu treba tražiti rešenje. Podneo sam još 21. novembra 2024. godine predlog kako rešiti to, pa evo reći ću sada svim poslanicima i javnosti Srbije šta treba da se uradi.
Potrebno je izmeniti zakonska rešenja i vratiti smisao iz člana 193. Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine, koji je predviđao da je lice dužno da pre podnošenja tužbe pravobraniocu dostavi predlog za mirno rešavanje spora, ali je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku od 2014. godine reč „dužno“ zamenjena rečju „može“. Znači, samo tu reč treba da izmenimo i da spasimo lokalne budžete.
Ove godine takođe sam podneo predlog, tu je predsednik Vlade koji će da potvrdi, i obećano je da na ovoj Skupštini nije moglo, da će na sledećoj Skupštini Vlada da predloži ovo rešenje i da spasimo lokalne budžete. Vama hvala što se interesujete za ovakvo pitanje.
Ako već kao Vlada nismo mogli da povećamo transfere, da pomognemo bar nerazvijenim opštinama, možemo bar ovakvim zakonskim rešenjem da im pomognemo i spasimo te budžete, koliko god možemo. Hvala što ste me saslušali.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama.
Gospođa ministar Snežana Paunović ima reč.
Izvolite.
SNEŽANA PAUNOVIĆ: Hvala, potpredsednice.
Uvažena gospodo narodni poslanici, građani i građanke Srbije, stigao me je umor.
34/2MZ/MP
Gospodine Miletiću, jeste kolega Novica Tončev rekao suštinu. Radi se o jednom lošem zakonskom rešenju i, nažalost, to najviše osećate vi koji zapravo živite i radite u devastiranim opštinama, ali je to jedan udar koji se dešava na nivou svih jedinica lokalne samouprave i deluje sada već kao jedna organizovana kriminalna grupa, ja to moram da kažem, bez obzira što je gruba kvalifikacija.
Tačno je da ozbiljan procenat budžeta odlazi na nešto što se zove faktička eksproprijacija i tačno je da mahom najviše zarade od toga imaju upravo advokati. Stranke koje u tom smislu angažuju advokate dobijaju daleko manji novčani iznos od onoga što dobijaju advokatske kancelarije ili udruženja, što se neretko dešava. To traži izmene određenih zakonskih rešenja, uključujući i izmene Zakona o eksproprijaciji.
Istina je, gospodin Novica Tončev je o tome govorio više puta na Vladi i mi ćemo se potruditi, pre svega i kao resorno ministarstvo, ali i u saradnji sa svim kolegama kojih se tiče ovaj problem, da dođe do izmena tih zakona i da budemo potpuno spremni za prolećno zasedanje, najkasnije sa izmenama zakona koji će zaštititi jedinice lokalne samouprave, ne samo od ovoga.
Vi verovatno znate ono što sam i ja čula od vaših kolega, a to je koliki su minusi po osnovu nadoknade za ujede pasa i mačaka. To je takođe jedna potpuno organizovana grupa koja se time bavi.
Ozbiljan izazov pred nama je da rešimo problem jedinica lokalne samouprave, tim pre što nam se često dešava da imamo deficit kadra pravobranilačkog na lokalnom nivou i da čak i ova izmena zakona, ako ne bude bila malo šira, neće pomoći, jer će se to pravdati činjenicom da ne postoji pravobranilac.
Dakle, ceo jedan set zakona spremamo se da promenimo na proleće, kada krene prolećno zasedanje, i ja verujem da će to anulirati ove probleme o kojima sada razgovaramo, a jesu veliki i drastično utiču na budžete.
Hvala vam svakako što ste otvorili ovo važno pitanje. O njemu sam sa svim vašim kolegama razgovarala na terenu i znam da to u zavisnosti od toga koja je veličina jedinice lokalne samouprave pravi negde veće, negde manje probleme, ali suštinski utiče na kvalitet funkcionisanja, i to negativno. Hvala najlepše, još jednom.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama.
Predsednik Vlade prof. dr Đuro Macut, izvolite.
ĐURO MACUT: Poštovani narodni poslanici, ja bih se osvrnuo na pitanje takođe gospodina Miletića, a odnosi se na jedan deo pitanja iz infrastrukture. S obzirom na to da ministarka Sofronijević nije prisutna, mi ćemo joj preneti vaše pitanje, pa ćete dobiti odgovore. Vezano je za aerodrom u Nišu i uopšte taj deo Srbije.
Kao što znate, bili smo i kod vas u poseti, to je opština koja jeste od izuzetnog značaja, s obzirom na to da je na velikoj teritoriji, velika je površina opštine i ima više problema, od kojih smo jedan pokušali, nadam se i uspešno rešili, a to je vodosnabdevanje u samoj opštini.
S obzirom da je nemoguće da se ovo sada izvrši na takav način da bude sistemski rešeno, s obzirom da ćemo jedan širi plan vodosnabdevanja u Srbiji pokrenuti i to će se rešavati u narednom periodu, izašli smo u susret vama, na vašu molbu, i taj jedan u stvari arteški bunar koji je bio neophodan dodelili, uz pomoć ministarke Pavkov i Ministarstva za zaštitu čovekove sredine, tako da mislim da je to jedna dobra akcija koja je bila vrlo promptna i u trenutku odgovora, što se kaže, na vaše zahteve smo odgovorili.
34/3MZ/MP
To je zapravo u jednom širem kontekstu nečega što je Plan razvoja istočne Srbije, odnosno integralnog razvoja istočne Srbije, na čemu sam već i u samom ekspozeu ovde i naveo i najavio, od aerodroma u Nišu, odnosno rekonstrukcije i revitalizacije tog aerodroma, pa do zapravo čitavog niza projekata koji bi trebalo da se unaprede u okviru postojećih već rešenja za gradove koji idu negde od Đerdapskog koridora, odnosno Dunavskog koridora, pa sve do Niša i niškog aerodroma.
U tom čitavom nizu projekata je i nedavno formirana radna grupa vezana za početak radova na osmišljavanju i rekonstrukciji niškog aerodroma, koji treba da postane drugi aerodrom po značaju i po veličini u Srbiji, pored beogradskog, čime će da rastereti značajno i putnički saobraćaj, ali će dobiti i jednu drugu dimenziju kargo aerodroma, s obzirom da će postojati drugačiji način organizacije aerodroma. Ovo je jedan ozbiljan projekat koji je pokrenut u saradnji i sa kineskom stranom, tako da se nadam da ćemo u narednoj godini već krenuti sa prvim aktivnostima vezanim za taj aerodrom. Mislim, aerodrom ima svoj jako veliki potencijal, ne samo u putničkom smislu i tom nekakvom kargo ili transportnom, već i kao jedan veliki punkt za razvoj turizma u čitavoj istočnoj Srbiji, obzirom da je ovaj deo Srbije, u celini gledajući, dosta nerazvijen i zahteva posebnu pažnju.
Tako da, mislim da ćemo na ovaj način pomoći da pridobijemo turiste i da dođu zainteresovane strane sa raznih strana sveta, a što jeste jedan od zahteva za Plan razvoja Zapadnog Balkana u odnosu na Evropsku uniju. O tome smo razgovarali na nedavnom samitu u Tirani, gde je potpuno jasan bio jedan zahtev sa strane Evropske unije i komesara za proširenje Evropske unije da treba turistički aspekt Srbije da definišemo.
35/1JJ/CG16.30 – 16.40
Mi naravno nismo takva velesila da bismo sada govorili o primorskom turizmu i gde zemlje koje imaju izlaz na more u stvari najveći deo svog prihoda ostvaruju kroz ovaj način zarade. Mi nismo takva zemlja, mi smo kontinentalna, ali druge zemlje u Evropi imaju taj nekakav kontinentalni karakter i imaju jako velike prihode od turizma.
Ako pogledamo Srbiju sa svojim mogućnostima, to su da kažem istorijski aspekti Srbije, ali sa druge strane imamo i taj nekakav banjski turizam koji bi se moglo reći da je to medicinski turizam koji je iskorišćen, ja ne mogu da kažem da nije, ali Sokobanja je jedan od primera izuzetnih lokaliteta koji imaju ogromnu mogućnost da se i dalje razvijaju i da se transformišu iz jednog mesta koje ima puno individualnih kapaciteta u jedne strukturisane hotelske kapacitete. Tamo sam bio u toj poseti istočnoj Srbiji kada smo posetili i Sokobanju i niški kraj.
Mislim da postojanje aerodroma kao što je aerodrom „Konstantin Veliki“ u Nišu predstavlja jedan veoma veliki razvojni potencijal i na tome bi se trebalo ozbiljno raditi. Nadam se da ćemo pokrenuti tu čitavu mašineriju ka kreiranju tog prostora koji će se sigurno i neminovno razviti, ne samo istočne Srbije već i južne Srbije.
Mislim da taj čitav koncept integralnog razvoja koji je po mom nekakvom intimnom ubeđenju bilo vratiti se u te neke zaboravljene čaršije i zaboravljene varoši Srbije, kao što su divni gradovi, kao što je Knjaževac, kao što je Negotin, Pirot pa i vaše mesto koje je jedno zanimljivo mesto na putu od Niša ka Staroj planini, treba uključiti u taj širi koncept razvoja, ja mislim turističkog pre svega potencijala, pored toga što će imati određeni i saobraćajni uticaj na razvoj čitavog tog kraja. Mislim da aerodrom jeste pravo rešenje.
Hvala vam na pitanju. Na tome intenzivno radimo. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama.
Gospođa ministar, Adrijana Mesarović.
ADRIJANA MESAROVIĆ: Zahvaljujem se gospodinu Miletiću na pitanju.
Poštovana predsedavajuća, poštovani predsedniče Vlade, poštovani narodni poslanici i dragi građani, kada je u pitanju rad Fonda za razvoj i rad Ministarstva privrede, mi smo posebno fokusirani i orijentisani, gospodin Miletić i ja imamo često direktan kontakt kako bi pomogli privrednicima iz opštine iz koje dolazite.
Ministarstvo privrede je posebno orijentisano i fokusirano na treću i četvrtu grupu lokalnih samouprava, odnosno one lokalne samouprave koje spadaju u grupe, da kažem manje razvijenosti ili ka lokalnim samoupravama, gradovima i opštinama koje imaju izrazito negativna demografska kretanja. U odnosu na sve konkurse uvek je veći procenat izdvajanja za bespovratna sredstva kada su u pitanju lokalne samouprave koje spadaju u treću i četvrtu grupu razvijenosti.
Koristim i ovu priliku da pozovem sve naše privrednike i preduzetnike, posebno iz ruralnih sredina iz ruralnih područja, odnosno područja manje razvijenosti ili kako sam rekla sa izrazito negativnom stopom demografskog kretanja, da se jave na sve aktuelne konkurse Ministarstva privrede.
Nekoliko ih je trenutno u toku. Jedan je baš izrazito namenjen i koncipiran kao program podrške ekonomskog razvoja opštinama sa izrazito negativnim demografskim kretanjima u 2025. godini, sa jednim značajnim iznosom bespovratnih davanja ka mladima do 35 godina, imajući u vidu da smo želeli da ostanu, da nastavljaju sa nekim svojim malim prerađivačkim delatnostima u tim opštinama.
35/2JJ/CG
Kada je u pitanju rad samog Fonda za razvoj i plasiranje kreditnih sredstava mi smo konceptualno to sada uredili, da kažem negde drugačije, imajući u vidu da smo suštinski želeli svakog privrednika da pomognemo i da mu damo na adekvatan način sto posto sredstava da može da razvije svoju poslovnu ideju.
Na koji način? Do pre nekoliko godina je to bilo uglavnom 20 do 25% bespovratnih davanja kada je u pitanju Ministarstvo privrede. Od prošle godine mi smo sva bespovratna davanja povećali na stopu od 50 do čak 100%. Imajući u vidu da je konstatovano da određeni broj privrednika koji žele da nabave određenu opremu, odnosno da realizuju određenu investiciju nemaju da ulažu onaj resto sredstava od 50, 30% preostalih sredstava u odnosu na potrebnu ukupnu investiciju. Konstatovano je da postoje opravdane potrebe tih privrednika za kreditnim sredstvima.
Onda smo preusmerili ta kreditna sredstva Fonda za razvoj da budu u celokupnoj funkciji privrednicima, odnosno da budu u celokupnoj funkciji ovih programa koje raspisujemo. Ukoliko privrednih podnese zahtev za 50% bespovratnih sredstava po aktuelnim programima, on preostalih 50% sredstava dobija preko Fonda za razvoj.
Pozivam i privrednike iz vaše opštine, ali i sa teritorije naše zemlje da se na sve aktuelne konkurse i na program ženskog preduzetništva i na program koji je veoma aktuelan, to je program subvencionisanih kredita u saradnji sa Bankom poštanskom štedionicom gde smo obezbedili milijardu dinara kreditnih sredstava za investicije i za investiciona ulaganja i milijardu dinara za trajna obrtna sredstva po kamatnoj stopi od svega 2%. To je povoljnije u odnosu na ono što je nekada Fond radio, imajući u vidu da smo u saradnji sa Poštanskom štedionicom uspeli da realizujemo takav program. Tu je do sada već veliki broj podnetih zahteva. Koliko sam upoznata ima broj određenih iz vaše opštine, ali svakako da se jave na sve aktuelne programe i konkurse.
Kada je u pitanju izdvajanje za podršku malom sektoru, mikro malim, srednjim preduzećima i preduzetnicima svakako poseban osvrt i fokus na treću i četvrtu grupu razvijenosti. To isto radimo i kada je u pitanju izgradnja infrastrukture, odnosno nedostajuće infrastrukture u industrijskim zonama, ali i za razvoj svih turističkih potencijala u funkciji privredne aktivnosti. Tako da smo posebno fokusirani na razvoj ruralnih i manje razvijenih područja.
PREDSEDAVAJUĆA: Najlepše hvala.
Gospodine Miletiću, imate još dva minuta na komentar.
Da li želite?
MILIJA MILETIĆ: Evo, ja ću se kao prvo zahvaliti predsedniku Vlade, gospodinu Macutu, doktoru Macutu koji je kada je izabran posle nekoliko dana došao do naše opštine, do Svrljiga, obišao, imali smo veliki problem sa vodosnabdevanjem, gde ste vi zajedno sa vašim autoritetom, sa ministrom Dačićem, gde smo se sa vama tada dogovorili, na sastanku kod nas, dogovorili smo da se obezbede sredstva. To je odrađeno, ministarka za životnu sredinu je zajedno sa nama, a to smo i realizovali. Sada to treba konačno da se završi i ja očekujem da ćemo kopanjem tih bunara i tog bunara, imati rešenje za sam Svrljig, rešenje vodosnabdevanja.
Mogu još jednom da vas pozovem da obiđete te naše male opštine na jugoistoku Srbije, jer suština svega jeste, tamo se mnogo teže živi. Tamo veliki broj ljudi iz tih naših opština ide u veće gradove, ali verujte priroda nam je dala sve. Mi tu prirodu moramo sačuvati svi zajedno, ali podrška Vlade Republike Srbije, resornog ministarstva, da neko ne shvati nešto pogrešno, moramo imati mnogo više sredstava, direktna davanja za te naše male sredine, da se tamo direktno ulaže, da li je to
35/3JJ/CG
zdravstvena zaštita, da li je to socijalna zaštita, da li je to prosveta, da li je to bezbednost, privreda. Sve su to stvari a svaki dinar koji tamo uložimo to ljudi osete. Ko je bogat, ko ima mnogo, ja sad ne kažem da je Beograd mnogo bogat i te stvari, ali verujte mi, kada tamo kod nas uložite 500 hiljada dinara za neku aktivnost, za nešto, to se tamo vidi i oseti. Ovde u Beogradu uložite pet milijarde, to će mali broj ljudi da vidi.
Zato vam kažem još jednom, da vi kao predsednik Vlade, zajedno sa vašim ministrima, da što više budete prisutni u našim opštinama i da zajedno sa vama, jer ima veliki broj opština koje nemaju svoje poslanike, da mogu da predstave svoj problem. Ja ovo što govorim, ja to osećam sa mojim ljudima.
PREDSEDAVAJUĆA: Molim vas završavajte.
MILIJA MILETIĆ: Završavam.
Nisam spomenuo poljoprivredu…(Isključen mikrofon.)
PREDSEDAVAJUĆA: Sledeći na listi je gospodin Đorđo Đorđić.
ĐORĐO ĐORĐIĆ: Svaka čast ministrima, svaka vam čast, ja sam slušao kolegu Miletića, ništa ga nisam razumeo, vi ste odgovarali, ne znam da li ste vi razumeli šta je on vas pitao, ali dobro.
Imam više pitanja za više ministara, ali na moju žalost nije mi tu najbitniji ministar Siniša Mali, pošto se on juče krstio, ja sam isto hteo da se danas krstim, ali ću pitanje postaviti premijeru Đuri Macutu, pošto sam slušao njegove ekspozee i on vrlo zastupa stavove koje ovde iznosi i o čemu priča Siniša Mali. Pa, bih ja vas premijeru pitao, najprostije stvari.
36/1VS/MT16.40 – 16.50
Znači, ministar Mali pričao kao s ploče, kao da mu je neko to narezao u glavu i kaže – 2012. godine plata je bila 313 evra. Dobro. Ove godine, 2025. godine je plata 913 evra. Gde? Da mi kažete gde je prosečna plata 913 evra?
Kaže da danas ljudi rade, da nema nezaposlenosti, da cveće cveta, samo nema crvene boje. Znači, sve je isto, tj. mnogo je bolje. Gde je bolje? Recite mi gde se to toliko živi bolje u Srbiji da se ja iz Sremske Mitrovici, koji je lepši grad od Milijinog mesta preselim da i ja tamo živim? Da ne idemo baš svi u Beograd.
Znači, ljudi, ja sam vadio malo ove podatke. Ja sam sa brojevima slab, bolje baratam loptama, a zna ministar Gajić mi koji baratamo sa loptom baš sa brojkama nismo najbolji. Mene interesuje da mi objasnite – ako je 2012. godine cena goriva bila 123 dinara a danas je 210 dinara jel to inflacija ili nije inflacija?
Imamo ulje 120 dinara je bilo 2012. godine, sad je 199 dinara. Cigare su bile 160 dinara, iste cigare sad su 480 dinara.
Vidite kako se smeje ministar Tončev, on se razume u brojeve 100%.
Imamo šećer koji je bio 95 dinara, to je neznatno ne mora narod da jede šećer, sad je 115 dinara. Cena struje 2012. godine kao i danas je nepoznata, cena struje, komunalija, telekomunikacionih usluga ona je nepoznata. Znači, mi ne znamo da izračunamo, to niko ne zna živ, čak ni Siniša Mali. On se prekrsti, iznese ove njegove flajere i kaže – evo, ovoliko je ovaj ukrao, ovoliko je onaj ukrao a mi ne znamo šta je to toliko bolje u Srbiji u odnosu na 2012. godinu.
Ministar kaže – mi to sve merimo međunarodnom metodologijom. U Austriji možda, možda u Nemačkoj, možda u Švedskoj, koja metodologija ovde funkcioniše?
Molim vas, premijeru, da mi kažete kojom metodologijom se ovde računa?
Da li vi znate uopšte kako ljudi u Srbiji žive? Ne verujem. Iz vaših stolica 100% ne znate i iz ovih stolica, simptomatično je možda ko ne živi u Beogradu… (Isključen mikrofon.)
PREDSEDAVAJUĆA: Ističe vreme.
Đorđo, imaćete još tri, pa još dva minuta.
Hvala.
ĐORĐO ĐORĐIĆ: Još tri, pa još dva, a Miliji ste dali 47 sekundi više, ali dobro ajde.
PREDSEDAVAJUĆA: Evo, vama je 10 sekundi.
ĐORĐO ĐORĐIĆ: Hvala vam.
Da li neko od ministara želi da odgovori na pitanje gospodina Đorđića?
Reč ima gospodin predsednik Vlade, prof. dr Đuro Macut.
ĐURO MACUT: Zahvaljujem se gospodinu Đorđiću na ovom pitanju koje je dosta kompleksno, da kažem, i sigurno zahteva ekspertiza i ministra finansija.
Osvrnuću se samo na to da podaci koji se tiču prosečnih ličnih zarada i potrošnje ali i minimalnih dohodaka su naravno dostupni javnosti i javno se objavljuju kontinuirano.
Prema tome, podaci koje ste dobili i koje sad navodite su potpuno javni i postoji potpuno jasan trend da mi imamo i veće plate u odnosu na period od pre 10 ili 15 godina, obzirom da je i ukupni, da kažem, ukupni dohodak države, ako tako mogu da kažem, višestruko uvećan u poslednjih 10 godina. To je potpuno jasno.
O detaljima svakako možete više da razgovarate i da vam da objašnjenje ministar Mali, tako da su sve tvrdnje i sve što kažete zasnovane na jasnim podacima.
Ne možemo govoriti paušalno o nekim stvarima, kad je bilo nešto, kad je bilo, prosto to je tačno i to je tako. To jesu pokazatelji.
36/2VS/MT
Ne možemo stvarno da govorimo da devizne rezerve u zemlji nisu tolike kolike su ili da su rezerve zlata manje nego što jesu. To su fakti koji su vrlo proverljivi jer na međunarodnoj berzi mi trgujemo i nalazimo se zapravo na berzi kao aktivna zemlja i možemo da kupujemo i prodajemo ono što imamo.
Prema tome, podaci su vrlo egzaktni i sigurno su najtačniji u poslednje vreme. Ne treba da sumnjamo u to.
Ja sam čovek koji je došao iz jedne oblasti koja je vrlo socijalno utemeljena i osećao sam sve ovo o čemu vi pričate do šest ili više meseci, ali i danas obzirom da i dalje obavljam posao lekara. Juče sam posle podne posle zasedanja bio u bolnici i gledao sam pacijente koje gledam već godinama.
Prema tome, jako dobro znam kako izgleda prosečna Srbije obzirom da meni prema sistemu zdravstvene zaštite koji funkcioniše u helijantu, to je jedan sistem gde mogu lekari iz primarne zdravstvene zaštite da zakažu nama preglede u Beogradu, dolaze pacijenti širom Srbije.
Prema tome, imam situaciju da, recimo, pacijent iz istočne ili jugoistočne Srbije zakaže pregled kod profesora, redovnog profesora u Beogradu za oblast kojom se ja bavim.
Znači, ne možemo govoriti da ne znamo šta se dešava, mi znamo i unutrašnju strukturu koja je u našem sistemu, ali znamo i kako žive ljudi koji se nama naravno i žale i požale. Sigurno sa njima pričamo i razgovaramo na tu temu.
Tako da, zaista ne bih mogao da se složim sa tim da ne znamo kako žive ljudi u Srbiji. Oni su ipak svaki dan u bolnici i na naša bolnička odeljenja dolaze ljudi iz čitave Srbije.
Nismo ekskluzivno vezano kao privatni sistem zdravstva, o tome možemo razgovarati nekom prilikom i pokrenuti takva pitanja, nismo rezervisani samo za one koji su platežno moćni da mogu da idu u recimo privatne klinike ili privatne zdravstvene sisteme, te moramo i primamo pacijente svih socijalnih grupa i svih kategorija. Ne biramo pacijente i kod mene mogu da dođu pacijenti, bilo koji pacijenti iz oblasti endokrinologije jer sam tako usmeren i tako sam radio u poslednjih preko 30 sad već i pet godina.
Tako da, u stvari su procene kakav je život na osnovu nekakvih podataka, ipak bi se tu na neki način ogradio i zamolio da budemo ipak na negde egzaktniji, da paušalnost u procenama koja provejava kroz brojne diskusije, ne kažem sad za vas konkretno, ali generalno govoreći, i kad slušam diskusije prosto postoji potreba da se diskutuje radi diskusije a bez jasnih, da kažem, predloga, mera ili nekakvih jasnih zaključaka. Opet, ne osvrćem se na vašu diskusiju, govorim sad u globalu.
Prema tome, znamo mi dobro, ja lično poznajem kakva je situacija u Srbiji, imam i rođake i prijatelje koji žive i vrlo teško i u vrlo su lošoj situaciji, ljudi koji dolaze kod mene u bolnicu su pacijenti sa najtežim i najkoplikovanijim oboljenjima u oblasti interne medicine, endokrinologije, njih zbrinjavamo na dnevnom nivou kod mene u bolnici. Prema tome, odlično znamo sa kakvim se mukama, patnjama i raznim drugim nedaćama susreću.
Sad, na konto onoga da li smo bolji ili nismo u poslednjih nekoliko godina, pa obzirom da sam bio i član jedne Komisije za retke bolesti pri Fondu zdravstva odlično znam sa kakvim su se problemima susretali pacijenti koji nisu mogli da dobiju lekove a boluju recimo od malignih bolesti. Tako da je značajno promenjena nekakva slika socijalna Srbije, naravno velikim angažovanjem i Ministarstva zdravlja i republičkog Fonda zdravstva, i da su brojne stvari koje se odnose na zdravstvo mnogo unapređene.
36/3VS/MT
Postoji jedno pitanje koje je provejavalo danas u medijima, a to je pitanje regulative u oblasti zdravstvene zaštite ili lista čekanja, itd. Mogu samo da vam kažem da je u jednoj oblasti koja je najosetljivija, a to je oblast ortopedije dramatično smanjena brojnost, broj pacijenata koji čekaju na operacije. To je višestruko smanjeno u odnosu na potrebe i na ono što se dešava. Neke bolnice su, neke naše vrhunske bolnice u tom smislu jako povećale obim svog rada, četvorostruko više rade nego pre recimo šest ili osam godina, što je stvarno fascinantno, dok je u nekim oblastima to gotovo anulirano. Znači, nemamo liste čekanja, verovatno ministar zdravlja može preciznije da kaže o tome.
Tako da, na konto kako narod živi i kako uopšte živimo u Srbiji možda treba posvetiti jedno zasedanje nezavisno ove Skupštine, ali zamolio bih samo da o ovim detaljima, ako govorimo o brojevima, itd., se osvrnemo na Zavod za statistiku, odnosno Republički zavod koji stvarno izdaje pouzdane i kompetentne podatke na mesečnom nivou pa možemo vrlo jasno da pratimo trendove.
Da stvari nisu, da kažem, kreirane jasno govori i podatak da smo mi pod stalnim monitoringom i MMF-a i Svetske banke, pa su njihovi saradnici u Beogradu, koji takođe to prate. Imamo dvostruko praćenje i ponovo se ne može potkrasti neka kardinalna greška ili kardinalni propust u tom smislu.
Tako da bih zamolio stvarno da se negde referišemo na zvanične podatke koji su javno dostupni.
Zahvaljujem.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama.
Reč ima gospodin Đorđo Đorđić, tri minuta.
Izvolite.
37/1JD/LŽ16.50 – 17.00
ĐORĐO ĐORĐIĆ: Nemoj da shvatite ovo lično ali ja i dalje smatram da većina nas koji sedimo u ovom parlamentu ne shvata kako običan čovek živi. Ali dobro, da se ne vraćamo na to.
Što se tiče statistike, evo, ja sam napisao, statistika je čudo, Željko Obradović je najtrofejniji, a „Partizan“ ne pobeđuje, pa je otišao. Šta statistika znači? Šta brojevi suštinski znače?
Razumem da se vi susrećete sa svakakvim slučajevima. Vi ste lekar i vi viđate više nego što, što se kaže, smrtnici, vide, ali dobro.
Imam pitanje za Zlatibora Lončara. Mene će početi zvati šetajuća magnetna rezonanca, pošto kad god nešto pričam ja pričam o magnetnoj rezonanci. Moja misija je da hoću po cenu svega da se magnetna rezonanca pojavi u Sremskoj Mitrovici, jer mi u Sremskoj Mitrovici u opštoj bolnici koja leči 330 hiljada ljudi nemamo magnetnu rezonancu.
Ministre, zašto nemamo magnetnu rezonancu? Pre dve godine je pompezno najavljivano, pa prošle godine najavljivano da će ljudi već krenuti na obuku. Magnetne rezonance još uvek nema, ali zato 50 metara od bolnice imamo jednu magnetnu rezonancu, 500 metara od bolnice imamo drugu magnetnu rezonancu, što je pričao moj kolega Veselinović, zašto ljudi plaćaju penziono i socijalno. Zbog čega plaćaju? Oni čak nemaju ni šansu da koriste magnetnu, jer nema je.
Ono što sam još hteo da pročitam, ja sam više … tehničar, pa sam se interesovao za još neke stvari. Da bi sistemi velikih bolnica kao što su Klinički centar, Klinički centar Vojvodine, Niš itd. ali sada pričamo o Sremskoj Mitrovici, da bi se oni oslobodili, da bi radili u svom punom kapacitetu, ljudi koji imaju školu koji su specijalizanti, koji su specijalisti, oni su mi poslali neke stvari koje hoću vas da pitam i voleo bih da mi date iskren odgovor, da mi kažete.
Znači njima trebaju elementarne stvari zove se semirigidni ureteroskop za urologiju. Trebaju im dve optike kamere „Karl Storz“, set za postavljanje trans tutarolnih traka.
Znači, ti svi aparati bi omogućili da problemi budu rešavani u Sremskoj Mitrovici, a ne da budu rešavani u Novom Sadu i u Beogradu.
Sada, dok mi nije vreme isteklo, da kažem ministru pravde, gospodine ministre dobio sam upravo poruku da vam kažem da u Sremskoj Mitrovici Viši sud od gospodina porotnika, višem sudu je ugašen telefon, zbog duga. Vrlo brzo će biti ugašena i voda i struja i da su neisplaćene dnevnice porotnicima.
Molio bih da se oglasite i da kažete o čemu se radi. Ako jedna država to sebi dozvoli da Višem sudu budu ugašeni telefoni, šta da očekujemo dalje. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama.
Moliću samo da sedite, nemojte da gasite mikrofon. Nismo vas čuli za urologiju, jer je reč o aparatima. Samo ponovite o čemu se radi.
ĐORĐO ĐORĐIĆ Semirigidni uretoroskop, druga je „Karl Storz. Dve optike kamere isto „Karl Storz, set za postavljanje transtutoralnih traka. Kaže koloplast, jel tako?
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala najlepše.
Reč ima gospodin ministar dr Zlatibor Lončar.
ZLATIBOR LONČAR: Poštovani narodni poslanici, predsedniče Vlade, predsedavajuća, izuzetno mi je drago da ste pitali za magnetnu rezonancu. Reći ću vam i odgovor, magnetna rezonanca za Mitrovicu je potpisana još petprošle godine i trebali ste da je imate ove godine. Imali bi ste magnetnu rezonancu da nije bilo blokadera, tako da njima možete da zahvalite što vi nemate magnetnu rezonancu, a ugovor stoji i dalje
37/2JD/LŽ
potopisan sa Svetskom bankom, ali zbog blokada, i nedovoljno ulaska u budžet, nismo mogli da aktiviramo taj ugovor. Znači, to je razlog zašto vi i zašto još devet bolničkih centara nema u ovom momentu nema magnetnu rezonancu koja bi radila.
I, ne samo magnetnu rezonancu, iz istog razloga blokada koje su bile ovde godinu dana, nemamo skrenere, nemamo kola hitne pomoći, nemamo pokretne ambulante, pokretne apoteke, koji su svi u tom paketu i u tim ugovorima, što je lako proverljivo. To građani Srbije treba da znaju, treba da znaju građani Sremske Mitrovice zašto nemaju magnetnu rezonancu. To je jedini razlog, ne postoji nijedan drugi razlog. Dogovoreno. Napravljen projekat za prostor, krenulo se sa obukom kadra, sve pripremljeno. Nedovoljno novca ušlo zbog blokadera u budžet, nije mogao da se aktivira ugovor sa Svetskom bankom. Gospodo to vam je istina.
Što se tiče opreme koju ste rekli ja nisam zadužen. Pokrajinska vlada, pokrajinski sekretar daje novac. Ja nemam pravo kao republički ministar da dam novac opštinama u Vojvodini za opremu. Siguran sam da ta oprema treba. Ja ću ga pozvati koliko danas da učini sve da nabavi, samo ne možete da kažete ime firme koja hoće da ide, jer tako se ne funkcioniše.
To je sve u redu. Zbog vas vam kažem jer će biti da je to namešteno. Da vi hoćete, konkretno što ste, dakle, ja neću sada da ponavljam, pa da reklamiram te proizvođače. To nemojte nikad, molim vas da radim. Vi se ne razumete. To su vam dali, ali to nije korektno jer ispada da vi hoćete konkretno od tog proizvođača da uzmete gde ćete imati pobunu svih drugih proizvođača.
Ne kažem da su to loši proizvođači, ne kažem bilo šta, ali postoji jedna procedura koja mora da se ispoštuje i koja će se sigurno ispoštovati. Tako da sam siguran da posle razgovora sa pokrajinskim sekretarom da će to biti odobreno bolnici da dobije i da pomaže.
To je ono za šta se zaležem, da se što više stvari odradi u bolnicama, kao što je Mitrovica i druge bolnice, da ne moraju da idu u Novi Sad, Beograd ili neke druge veće centre, da ne prave ovamo problem.
Razumem ja vas. Vi imate svoj ugao gledanja i to je sasvim u redu da kažete da se pre deset, petnaest godina živelo bolje nego danas. Možda, eventualno politička agenda, ali ja još nisam sreo te ljude koji mogu iskreno da kažu da je tada bilo bolje nego sada.
Da krenemo od zdravstva. Tada su bile zabranjene specijalizacije, a mi sada pričamo o specijalistima i o tome šta treba da se uradi. Pričamo o skenerima. Tada niste imali ni jedna vrata da su mogla da se zatvore na toaletima. Niste mogli prozor da zatvorite, stavljali su se ćebići da se zatvori prozor. Eto, to je samo jedna od razlika koja postoji.
Niste imali ni jednu nabavku saniteta u to vreme. Ne znam kako ćemo da objasnimo da je to bilo bolje bez saniteta, bez prozora koji mogu da se zatvore, bez vrata na toaletima. Zar smo već zaboravili ono kada je išao predsednik Vučić i obilazio toalete i rekli su – „evo ga premijer za toalete“ da bi se obnovili. Da li je moguće da smo to već zaboravili? Okej, verovatno jesmo. Popravili se. Nisu više kao što su bili. Da ne pričamo o lekovima. Da ne pričamo o budžetskom fondu, o lečenju u inostranstvu, o dolasku stranih stručnjaka ovde da pomažu našoj deci.
Da li znate da je vrhunac bila kombinacija da se ode na gama nož u Tursku? Da li znate da je to bio vrhunac svega? Mi danas ne da imamo gama nož, nego imamo iks nož, imamo mnogo bolje aparate, a tada ste na taj aparat morali da odete u Tursku.
38/1GD/LjL17.00 - 17.10
Ako me uverite da je to bilo bolje nego ovo danas, nemam nikakav problem. Ja vam iznosim neke činjenice. Ako ove činjenice nisu tačne, vi recite da su tad bile bolje bolnice, da su tad bile bolje opremljene, da su mogli ljudi da specijaliziraju, da su mogli lekari da se zaposle, da je bilo konkursa da se zaposli lekar, da je naš tad zdravstveni sistem mogao da dođe na ocenjivanje. Znači, mi tad nismo mogli ni da dođemo na tu listu da nas ocene, jer nismo imali one faktore koje morate da popunite, kakvi su, nisu mogli da ih nađu ovde. U međuvremenu smo pretekli šest ili sedam zemalja EU.
Nemojte da se pravimo naivni. Ovo što imamo u Srbiji vezano za zdravstveni sistem, retko gde postoji u svetu. Znate i sami, kad odete bilo gde u inostranstvo, prvo vas pitaju koje osiguranje imate, da li možete da pokrijete to, jel možete da uplatite 20-30 hiljada evra kao neku garanciju da bi vas neko primio u bolnicu. Svi se brže-bolje vraćaju u Srbiju i traže ovde da se leče.
Kako izgledaju klinički centar Beograd, Niš, bolnice u Leskovcu, Vranju? Bolje nego hotel "Hajat". To su činjenice. Da li se one nekom sviđaju ili se ne sviđaju, to je druga stvar.
Prema tome, ono što je bitno za građane Srbije, hteli da priznate ili ne, mi nismo imali taj budžetski fond za lečenje u inostranstvu, nismo imali lekove za retke bolesti. Danas dajemo milijarde za to. Koliko se pomaže deci i ostalima? To su činjenice. Ako nisu tačne, vi recite.
Magnetna rezonanca, ne samo za Sremsku Mitrovicu, za sve ostale, biće, prognoziramo, ako bude mirna situacija u Srbiji, ako budemo normalno radili, krajem januara, u februaru, da ćemo moći da aktiviramo taj ugovor sa Svetskom bankom i stižu magnetne rezonance ne samo za Mitrovicu nego i za ostale bolnice, kao i skeneri i kola hitne pomoći i aparati za zračenje.
Da li znate da u tom kontekstu sa Svetskom bankom čekaju aparati za zračenje, gde radimo u dve, tri smene, da nema liste čekanja. Ljudi, samo shvatite to. Radi se o ljudskim životima.
Potrebna nam je stabilnost, potrebna nam je privreda, potrebno je da radimo, da bi mogli da aktiviramo te kredite, da dobijemo nove aparate za zračenje. Naravno, treba nam nova bolnica, treba nam nova onkologija. Kao što gradimo Tiršovu, gradićemo i novu onkologiju. Sve smo stariji i bolesniji, sve će nam više trebati.
Treba da edukujemo kadar, treba da ostavimo nešto iza nas, da ljudi budu sigurni. To je ono za šta se mi zalažemo, ono što mi radimo i ono što se vidi. To ćemo nastaviti. Nemojte nam odmagati. Ne morate da pomažete, ali nemojte odmagati. Ne odmažete samo nama, odmažete svima, odmažete pacijentima, odmažete ljudima kojima je potrebna pomoć. Ona zavisi od toga, zavisi od mira ovde.
Pacijenti nemaju ništa od blokada, od nasilja, od svega onoga. Staje sve. Nema privrede, nema trgovine, nema turizma, nema ničega. E, onda nema para ni za magnetnu rezonancu, ni za akceleratore, aparate za zračenje, ni za kola hitne pomoći, ni za ostalo. Sve je to povezano i to moraju svi da znaju. To ne može jedno bez drugog. Ne može ništa da se ne radi, niko da nam ne dolazi, da nema investicija, a mi ćemo da ulažemo sve više. Odakle? To nije realno.
Da ne pričam o problemima sankcija, o nafti, o NIS-u, o hiljadu drugih stvari. Sve je povezano. Samo moramo da se opredelimo šta hoćemo. Da li nam je stvarno stalo da pomognemo, da uradimo da ostane nešto iza nas ili nije? Svi da stavimo prst na čelo, pa da donesemo odluku.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama.
Gospodin ministar, Nenad Vujić. Izvolite.
38/2GD/LjL
NENAD VUJIĆ: Zahvaljujem se, uvažena predsedavajuća.
Što se tiče isključenja telefona sudiji porotniku, vrlo je čudno, jer po pravilniku o upotrebi mobilnih telefona u sudovima to pravo samo imaju sudije, i to zbog određenog posla koji obavljaju, da bi se plaćao. Možda su mu isključili njegov privatni mobilni telefon. Pravilnik je vrlo jasan i on je u svakom sudu, kada o tome govorimo.
Ministarstvo pravde strogo vodi računa o troškovima i o utrošku sredstava. Deo sredstava ide direktno iz Ministarstva pravde, drugi deo sredstava plaćaju sudovi.
Kada govorimo o blokadama računa sudova, oni vrlo često dolaze usled prinudne naplate koju sprovode izvršitelji, a to je zbog besplatne odbrane, odnosno odbrane po službenoj dužnosti i tu odbranu plaća Republika Srbija. Naravno, predsednici sudova moraju da vode računa i o tom delu troškova i na vreme i blagovremeno da naprave i kalkulaciju, jer znamo i koliko koštaju odbrane po službenoj dužnosti. Tako da Ministarstvo pravde uvek reaguje i na adekvatan način prenosi sredstva sudovima za potrebe njihovog rada i nikad se nije desilo da je struja isključena zbog dugova.
Kažem, blokade se javljaju najviše zbog službenih odbrana, jer to je pravo građana da imaju svog zastupnika pred sudom, pogotovo kad govorimo o postupcima prema maloletnicima.
Ministarstvo pravde ima u planu i to su dogovori o kojima sam razgovarao i sa ministrom finansija, a to je da poboljšamo i taj materijalni položaj, ali i da uvedemo i dodatnu i finansijsku disciplinu kako nam se te stvari ne bi dešavale, ali i da na vreme znamo u budućnosti koji su to troškovi, jer kada govorim, recimo, o službenim odbranama, vrlo dobro znamo koji su to predmeti i koji je to broj ljudi i koji je to broj lica, ali i aktivno radimo na poboljšanju i uslova u sudovima i uz određene uštede, jer ono što sam i pre neki dan rekao, a to je da je nedopustivo da potrošimo 15 miliona evra na kazne zbog suđenja u razumnom roku, odnosno suđenja u nerazumnom roku, odnosno kršenja prava na suđenje u razumnom roku i zbog neujednačene sudske prakse. To je nešto što moramo i sami mi u sistemu da vodimo računa.
Kažem, blokade opet s druge strane pokazuju i sledeće, da izvršitelji ne rade samo prema građanima, nego da nema ni pošteđenih institucija. Ako ćemo tako, i tu ipak govorimo i o nekakvom redu koji se poštuje i koji mora da se poštuje u jednoj ozbiljnoj pravnoj državi.
Ponavljam, Ministarstvo pravde i u saradnji sa Ministarstvom finansija ozbiljno planira i za sledeću godinu i poboljšanja i materijalnog položaja i sudija i tužilaca i poboljšanje i uopšte uslova rada, ali isto tako i tražimo od predsednika sudova i od glavnih tužilaca ili predsednika sudova, pogotovo, jer su oni i menadžeri, s jedne strane, da budžetske projekcije, budžetski zahtevi budu jasno i precizno planirano da bismo mi na odgovarajući način onda mogli da znamo i koja su to sredstva potrebna za redovan rad pravosuđa.
Ponavljam, da porotnik ima mobilni telefon službeni, ne verujem zato što Pravilnik o upotrebi mobilnih telefona u sudovima je vrlo jasan po tom pitanju.
Hvala.
39/1DJ/IR17.10 – 17.20
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama.
Gospodine Đorđo Đorđić, imate još dva minuta na to, ministri nemaju prava komentara. Izvolite.
ĐORĐO ĐORĐIĆ: Biću i kraći.
Ministre, kakav mobilni telefon porotnički? Isključen je fiksni telefon, fiksni telefoni MTS Srbije su isključeni u Višem sudu, a porotnici nisu dobili svoje apanaže. Ja nisam rekao da je isključen mobilni telefon od porotnika. To su različite stvari. Dobro.
Bože, Bože, mislim neverovatno kako vi to izokrenete situaciju da sam ja rekao nešto što nema veze sa životom. Zašto bi govorio da je porotnički telefon isključen, to je potpuno suludo? Znači, telefoni fiksni su isključeni u Višem sudu u Sremskoj Mitrovici. Porotnici nisu dobili svoje apanaže šest meseci. Biće ugašena struja i voda, ako se ne budu platili dugovi.
Ministre Lončar, hvala na odgovoru. Bili ste precizni, mislim da vas je razumela cela Srbija. Meni je bitan, kao i za građane Sremske Mitrovice. Vi ste dolazili više puta u Sremsku Mitrovicu. Sremska Mitrovica se u smislu medijskog centra podigla na viši nivo. Tamo… direktor i za njega ima samo sve pohvale, čovek koji je pristupačan apsolutno svakome i ja želim, i imam želju za vreme mog mandata da najmanje što mogu da učinim da pričam o tome da u mom gradu dođe bar ta magnetna rezonanca.
Što se tiče ostalih stvari koje su stručne i koje ste vi ovde navodili i koje sam vam ja čitao, ja sam pokušao danas sve od sebe, ja zaista nisam stručan u ovim stvarima i želim da ljudi se adekvatno leče u mom gradu.
Hvala vam na svemu i smirite Milimira.
PREDSEDAVAJUĆA: Najlepše hvala vama.
Razumite i vi nas. Ja sam vas zato molila da ponovo ponovite zato što mi ovde svi smo razumeli da je porotniku isključen mobilni telefon, tako da ne zamerite, nije bila loša namera.
Zamoliću gospodina ministra da u sledećoj turi odgovora samo se referiše na ovo, pošto na komentar poslanika od dva minuta ministri nemaju pravo po Poslovniku da odgovaraju, ali dobićete svoj odgovor.
Sledeći je gospodin Đorđe Komlenski. Izvolite.
ĐORĐE KOMLENSKI: Zahvaljujem, predsedavajuća.
Pitanja bih postavio sledećim ministrima, pa ćemo početi od ministra odbrane, gospodina Bratislava Gašića. Dakle, pitanje je kada će napokon momci obavezno u vojnike i zašto govorimo samo o tome da će vojsku obavezno služiti osobe muškog pola kad, nažalost, imamo na snazi Zakon o rodnoj ravnopravnosti, protiv kojeg smo mi iz Pokreta socijalista apsolutno oduvek bili, jer smo za Zakon o polnoj ravnopravnosti? Zašto se ne uvodi i ne razmišlja o obaveznom služenju vojnog roka i za osobe ženskog pola? To bi bilo u skladu sa ovim zakonom.
Što se tiče ministra pravde, gospodina Vujića, pitanje je – kada će se napokon ponovo na dnevni red nama ovde predložiti i staviti, doduše, obećanje prethodnog ministra koje je davno dato da se izjednači status sudija za prekršaje sa sudijama osnovnih sudova, prvostepenaca, a sudija Apelacionog, Prekršajnog suda sa sudijama Apelacionog, Prekršajnog suda?
Što se tiče ministra za brigu o porodici i demografiju Srbije, gospođe Jelene Žarić Kovačević, za nju imam pitanje – da li se radi i dokle se stiglo na pripremi zaista ozbiljnog rešenja i upotrebljivog zakonskog teksta koji će biti primenljiv u praksi za razliku od ovog koji mi ovde stalno slušamo kako se predlaže, a
39/2DJ/IR
koji će na pravi i na odgovarajući i primenljiv način regulisati pitanje roditelja, negovatelja? Kada očekujemo da ćemo imati predlog Vlade Republike Srbije, koji će regulisati tu oblast ovde u skupštinskoj raspravi?
Što se tiče ministra informisanja, gospodina Borisa Vratine, kada će to ministarstvo i Vlada Republike Srbije napokon početi da primenjuje sve one alate koje pozitivni zakonski propisi stavljaju u ruke i da spreči više zloupotrebu tzv. prekograničnog ili prekograničnog kvazi-emitovanja programa od ovih koji sad već ne samo što su korišćeni za poresku utaju, izvlačenje novca iz zemlje Srbije, ovde se pojavljuju i kao rukovodioci obojene revolucije?
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala.
Moram da kažem, dame i gospodo ministri, da je sistem pun. Molim gospodina Đorđića da se odjavi, zauzimate mi mesto. Hvala.
Reč ima gospodin ministar Bratislav Gašić. Izvolite.
BRATISLAV GAŠIĆ: Gospođo predsedavajuća, gospodo narodni poslanici, ja ću samo da vas podsetim da 2012. godine, u periodu od 2000. do 2012. godine učinjeno je sve od strane tadašnjih vlastodržaca da sve što iole vredi u Vojsci Srbije bude uništeno po diktatu nekih spoljnih sila i uticaja.
Tako da, imali smo ono prinudno penzionisanje svih oficira koji su na bilo koji način od 1990. do 1999. godine branili svoju otadžbinu, svoju državu Srbiju i onda su morali po diktatu tih istih da budu prinudno penzionisani, ne svi, na sreću našu, ali veliki broj. Tako je isto bilo i sa tehnikom, tako je bilo i sa ogromnim brojem kasarni, objekata, da sve to bude rasprodato da nikada više Vojska Srbije ne može da se oporavi. Na sreću, nisu uspeli u svojim namerama, nisu uspeli jer nisu imali dovoljno vremena da sprovedu sve zadatke koje su dobijali od tih njihovih mentora.
Zašto ovo kažem i zašto se vraćam ovako daleko u prošlost? Prvo, zato što smo juče imali komentar ovde da smo nesposobni da stignemo, pa evo i u budžetu za 2026. godinu, imamo predviđena, određena sredstva da bi infrastrukturu Vojske Srbije vratili u neko stanje koje je zadovoljavajuće za prijem regruta.
Nije se puno vodilo računa ni o zdravstvenim stanicama, ni o vojnim bolnicama, ni Niš, ni Novi Sad, pa čak i ovde Beograd, Karaburma. Nije se puno vodilo računa ni o kancelarijama po lokalnim samoupravama za vojne obveznike , tako da je sve to jedan ogroman posao.
Podsetiću vas samo da preko 2.88 objekata je bilo u master planu. Znači predviđeno pre 20 godina da bude otuđeno i da bude prodato. Pri tome, od svih tih prodaja koje su se dešavale u tom periodu, Vojska Srbije nije imala ništa, sve je išlo u budžet Republike Srbije i ništa se nije vraćalo vojsci. Nije to lak posao.
Druga stvar, imali smo NATO agresiju, NATO bombardovanje kada je ogroman broj objekata Vojske Srbije bio uništen, sravljen sa zemljom. Neke smo morali totalno da srušimo i da gradimo ponovo, neke da rekonstruišemo, tako da je to ogroman posao.
Mi smo sagledavajući sve trendove pozitivne i u našoj lepoj Srbiji, a i u celom svetu dali mogućnost da osobe ženskog pola imaju mogućnost dobrovoljnog služenja vojnog roka.
Moja koleginica Milica će da vam objasni dalje o rodnoj ravnopravnosti i u kom kontekstu je to razmišljano tada, tako da očekujem da naravno u nekom trenutku kada, dakle ne radi se o nesposobnosti da mi stignemo da sredimo ovo sve.
40/1BN/MP17.20 – 17.30
Kupljena je ogromna količina opreme za vojnike. Godine 2012. nećete verovati, kada je predsednik Vučić bio ministar odbrane, vozili su u jednom kombiju čizme za jedan broj vojnika koji treba da ga sačeka u nekoj kasarni da ga pozdrave. Istog momenta kada on ode ili ja, 2014. godine, tako je isto bilo, jer nismo mogli da stignemo da se kupi u dovoljnoj meri. I vidite i po budžetu.
Iskren da budem, sa ovakvim rekordnim budžetom, koji se nije desio od 2000. godine, pa čak i 90-ih godina nije bio ovoliki, sa ovakvim nabavkama koje Vojska Srbije ima, idemo ka putu oporavka Vojske Srbije i vraćanja Vojske Srbije tamo gde joj i jeste mesto, a to je kao najcenjenija i najpoštovanija institucija u Republici Srbiji. I hvala građanima Srbije na poverenju koje nam pružaju. Vama hvala na pitanju.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama, ministre.
Gospodin ministar Nenad Vujić.
Molim vas samo da referišete i na malopređašnje pitanje gospodina Đorđića.
Izvolite.
NENAD VUJIĆ: Kao što sam i najavio, sledećeg meseca imaćemo veliki broj i zakona koji ulaze u proceduru, gde ćemo regulisati dodatno i dalje planove i u reformi pravosuđa.
Sve ovo o čemu govorimo jesu koraci ka reformi pravosuđa, ne zbog određenih obaveza u Poglavlju 23, nego zato što mi u tom našem reformskom procesu radimo i na poboljšanju pravnog okvira koji će građanima dodatno osigurati bezbednost i sigurnost, kao i na jačanje samih institucija, ljudi koji rade u tim institucijama, ali i stvaranje adekvatnog pravnog okvira kako ne bi pravosuđe, da kažem, pravni okvir, ometao ekonomski razvoj Srbije.
Što se tiče samih pozicija porotnika i onoga što je nešto ovde izneto, a to je da nisu primali naknade. Naknade porotnicima isplaćuje VSS i to je u okviru njihove nadležnosti. Visoki savet sudstva je nadležan za sudije porotnike. Oni brinu o tim isplatama, tako da je to adresa na kojoj možemo govoriti.
Naravno, kada su u pitanju isplate porotnicima, obratiću se VSS kako bi pribavio tu informaciju, da li su im isplaćena sredstva ili nisu, jer VSS je nadležan za to. Sam VSS određuje uslove i visinu naknade i nagrade sudijama porotnicima. To je član 93. Zakona o sudijama. Tako da, jasno je čija je to nadležnost.
Što se tiče samog telefona, ja sam razumeo, kao i većina nas, da je u pitanju mobilni telefon, pa sam zato tako i odgovorio, a što se tiče isključenja telefona, taj podatak nemam, ali ću se obratiti koliko sutra, ja i moji saradnici, da proverimo tu informaciju, jer mi strogo vodimo računa o redovnom i regularnom funkcionisanju celog pravosudnog sistema.
Ponavljam, to jeste neki naš prioritet i u narednom periodu videćete i mnoge reformske korake koji će uslediti u okviru samog pravosuđa. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆA: Najlepše hvala vama.
Vidim po gospodinu Đorđiću da je zadovoljan odgovorom.
Gospođa ministar Milica Đurđević Stamenkovski ima reč.
Izvolite.
MILICA ĐURĐEVIĆ STAMENKOVSKI: Zahvaljujem, predsedavajuća.
U konsultaciji sa vama, preuzela sam odgovornost da uputim odgovor na pitanje narodnog poslanika Đorđa Komlenskog, koje je bilo upućeno, adresirano ka ministarki Jeleni Žarić Kovačević, ali s obzirom na to da ministarka nema odgovornost konkretno za ovo pitanje, iako je njeno ministarstvo uključeno u proces
40/2BN/MP
razgovora i svakako će biti neodvojivi deo radne grupe, ne bih želela da se ogradim od ove važne teme i da kao resorni ministar ne uputim odgovor na ovo vrlo važno pitanje.
Naime, status roditelja-negovatelja je nešto na šta roditelji zaista dugo čekaju. Prve inicijative upućene su još 2013. godine, ali ne možemo reći da kao država u međuvremenu nismo uradili značajne korake koji su imali za cilj da osnaže položaj porodica u kojima se nalazi dete ili odrasla osoba koja je korisnik osnovne ili uvećane tuđe nege i pomoći. U pitanju su deca koja ne mogu sama da vode brigu o sebi i kojima je potrebna konstantna nega. Mi smo zaista iz razgovora sa roditeljima i direktnom komunikacijom sa njima mnogo toga od njih naučili.
Mislim da bi jako važno bilo da svi mi koji smo politički akteri, koji zastupamo određene institucije, češće razgovaramo upravo sa tim porodicama, jer rad i razgovor sa njima zaista oplemenjuje i otvara brojne vidike, a i zapravo, raspoređuje naše prioritete kao ministara.
Imali smo vrlo važne i konstruktivne sastanke u Palati Srbija. Sastanak je trajao četiri i po sata, nakon toga razgovarali smo sa njima i u Kragujevcu i moram da istaknem da tu nije bilo nikakve s naše strane selekcije i izbora, već smo pozvali sve one koji su se ikada obratili Ministarstvu na ovu temu, s obzirom na to da su postojale različite inicijative. Ali bih želela da stavimo tačku na to, jer bilo je razgovora i tokom prethodnih dana ovde zašto nismo prihvatili verziju koja je stavljana na dnevni red, odnosno za koju nismo glasali da bude na dnevnom redu, odnosno narodni poslanici to nisu učinili.
Naime, poštovani građani Srbije, dragi očevi i majke i porodice, želim da znate da nije u pitanju bio predlog novog zakona, zakona roditelj-negovatelj, nego je u pitanju bio predlog izmena Zakona o socijalnoj zaštiti.
Mi smatramo i duboko smo uvereni da je neophodno usvojiti poseban zakon koji bi svojim odredbama intervenisao u mnoge druge zakone, odnosno čije bi odredbe zadirale i u sam Zakon o socijalnoj zaštiti.
Ono što je manje poznato u Republici Srbiji jeste da Zakon o socijalnoj zaštiti, postojeći zakon, predviđa pravo nezaposlenom roditelju koji 15 godina u kontinuitetu brine o detetu koje je korisnik tuđe nege i pomoći, da nakon ispunjenja uslova, starosnog uslova, može ostvariti pravo na minimalnu penziju. To je ono što mi danas imamo i ono što je bila jedna od verzija koja se pojavila ovde na dnevnom redu je bukvalno prepisano pravo koje mi već imamo, a nije se postavilo pitanje a šta ako ta nega prestane nekim slučajem nakon 14 godina, recimo, ako se ne navrši 15 godina te nege? Da li to znači da oni neće imati nikakav radni staž? I šta onda mi to menjamo ako smo samo prepisali nešto što već postoji Zakonom o socijalnoj zaštiti, sa nekim manjim korekcijama i proširenjem prava?
Suštinski, želim da na ovoj današnjoj sednici kažem ono što se zapravo tiče samih roditelja. Mi nismo želeli da sastavljamo zakon o roditeljima bez roditelja. Ne možemo pisati nešto što se tiče njih bez njihovog učešća.
Duboko verujem da smo kvalitetnim diskusijama došli do preliminarne verzije koja će biti predočena na radnoj grupi i koja će nastojati da omogući što širi obuhvat korisnika prava, a u skladu sa državnim mogućnostima. Jer, ono što je i kolega maločas govorio, mislim da je pošteno da to narodu kažemo, država nije ćup bez dna, niti bilo ko od nas ne želi da neko pravo uspostavi zbog toga što nam je tako ćef ili zbog toga što nemamo osećaj. I mi smo ovde i očevi i majke i znamo kako to izgleda. I u našem neposrednom okruženju svako ima nekoga ko ima sličnu muku ili sličan problem,
40/3BN/MP
ali moramo razumeti da je država ekonomski iscrpljena onim što nas je zadesilo tokom godinu dana prethodnih, s tim da kao odgovorni i pošteni ljudi želimo da kažemo da to nije posledica isključivo unutrašnjih udara, već i geopolitičke situacije na koju mi zaista nismo mogli da utičemo i koja se prelama preko naših leđa.
41/1TĐ/CG17.30 – 17.40
Ukoliko pogledate samo strukturu budžeta ministarstva koje ja predstavljam, mi 130 milijardi dinara svake godine isplaćujemo, samo naše ministarstvo, za prava koja se tiču porodice, a gde su drugi resori - subvencije za stanove o kojima smo govorili, gde je zdravstvo, privreda koja je takođe ima važne podsticaje porodičnim gazdinstvima, porodičnom preduzetništvu, takođe i poljoprivreda. Sve su to bočni kanali podrške porodici koji jednu porodicu ekonomski osnažuju, čine je jačom i zdravijom.
Radna grupa je prilika da na jedan stručan, odgovoran i temeljan način dođemo do Nacrta zakona o roditelj-negovatelj, a onda ćemo kao Vlada usaglasiti sve dalje korake i izaći pred vas, kao narodne poslanike, i zatražiti da oko toga budemo jedinstveni i da dogovorimo jedan zakon koji će sasvim sigurno ispisati istoriju naše odgovornosti prema porodici i socijalnoj stabilnosti države.
Ono što mogu da izvestim javnost, a uverena sam da se tiče mnogih, prva sednica radne grupe biće održana do polovine decembra. Nemamo nameru da radnu grupu razvlačimo u nedogled. Trudićemo se da ona bude efikasna i brza, ali ne na uštrb kvaliteta. Nije cilj da stvorimo manjkavu verziju koja će da proizvede još veću diskriminaciju. Na taj način suočili bismo se sa tim da imamo jedan deo majki i očeva koji bi neopravdano bio diskriminisan.
Mislim da mnogo nijansi postoji. Ne želim da današnju sednicu opterećujem sa svim tim detaljima, jer vaša dužnost nije da poznajete ovu materiju, ali zaista je složena i poslanici koji su se time bavili znaju o čemu govorim i znaju koliko tu postoji različitih nijansi gde možemo da se ogrešimo i da napravimo neki propust koji bi vodio ka diskriminaciji određenih majki i očeva.
Postoji populacija dece posle 18 godina gde je produženo roditeljsko pravo. Mi ovde ne govorimo samo o dečici do 18 godina, govorimo i o onima koji nakon 18 godine ne mogu da se staraju o sebi, pa su roditelji produžili roditeljsko pravo.
Govorimo i o zaposlenim i o ne zaposlenim majkama. Zaposlene majke traže, recimo, fleksibilnije radno vreme. Vi znate i sami da je to vrlo osetljivo, s obzirom na to da mi moramo da razgovaramo i sa poslodavcima na tu temu. U komparativnoj analizi, kako je to uređeno u drugim zemljama, mislim da će naša država u regionu dati najbolje rešenje, najpravednije, najhumanije koje će biti u interesu roditelja i pre svega njihove dece kojima je potrebna podrška i roditeljska ljubav.
Takođe, vrlo je važno da definišemo kada neko dobije status roditelja-negovatelja. Šta to znači? Šta se od njega očekuje? Da li on prolazi određene obuke? Ko su ljudi koji rade na tome da on pruži što kvalitetniju negu? Da li je on dovoljno obučen iz oblasti zdravstva, pedagogije? Mora ipak poznavati neke osnove. Svaki roditelj uvek zna najbolje šta je za njegovo dete. Da bismo pružili što bolji kvalitet te usluge mi ćemo nastojati da taj proces paralelno prate i te obuke kako bi i oni sami sticali još dodatna znanja i kako bi olakšali živote svoje dece.
Izašli smo pred ljude otvoreno i odgovorno i uopšte ne želim da vladajuća koalicija na bilo koji način stavlja monopol na temu bilo kog zakona i da ispadne da nešto zato što dolazi iz redova opozicije za nas nije prihvatljivo. Ne, uopšte nije stvar u tome i želim to da znate i da vam se obratim i u tom smislu. Naprosto ono što ste ponudili nije bilo valjano sročeno, čak su postojali komentari da je to namerno urađeno da bi Skupština odbila kako bi se od toga pravila politička tema. Ne želim da pravimo od toga političku temu i zato tu stavljam tačku.
Do sredine decembra imaćemo prvu verziju i, Bože zdravlja, uverena sam da ćemo nakon toga moći da do 1. februara imamo i konačnu verziju radne grupe u koju pozivam sve, dakle sve i udruženja i zainteresovana lica. Nemamo uopšte ambiciju da
41/2TĐ/CG
ta radna grupa bude iza zatvorenih vrata. Njen rad će biti transparentan. Javna rasprava takođe može omogućiti angažman i drugih zainteresovanih strana i uopšte javnosti u celini, svako je dobrodošao i verujem, ako ništa drugo, ono što treba da nas ujedini jeste odnos prema porodicama, prema majkama, prema očevima, prema deci i prema onima kojima je potrebna naša podrška i zagrljaj svih institucija. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆA: Hvala vama. Jako važna tema.
Reč ima gospođa ministar Jelena Žarić Kovačević. Izvolite.
JELENA ŽARIĆ KOVAČEVIĆ: Poštovani poslanici, građani Srbije, hvala vam u svakom slučaju na postavljenom pitanju. Zaista od kako je ovaj zakon roditelj-negovatelj počeo da bude u žiži javnosti često se i u medijima i u javnosti, pa mogu da kažem i na društvenim mrežama Ministarstvo za brigu o porodicu i demografiju dovodilo u direktnu vezu sa izradom zakona roditelj-negovatelj, iako je taj zakon zaista u nadležnosti Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Ono što mogu da kažem, neću se ponavljati, jer je koleginica Đurđević Stamenkovski već objasnila sve i ona je ta koja zaista može da da neki hodogram i neko razmišljanje o tome kada bi taj zakon mogao da bude pred narodnim poslanicima, ali zaista jeste tokom prethodnog perioda Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju aktivno učestvovalo u svim procesima sagledavanja problema, u svim procesima sagledavanja potreba porodica. Porodice su različite, potrebe svake porodice su različite i mi moramo da to prihvatimo i moramo kao država, kao ljudi koji sede u Vladi Srbije, kao predstavnici institucija odgovorimo na njihove potrebe. Tako su različite i potrebe porodica koje brinu o teško oboleloj deci i naše ministarstvo će se zaista uključiti kroz rad na inicijativi za izmene zakona roditelj-negovatelj.
Kao što sam rekla, ministarstvo je uključeno od samog početka, pruža punu institucionalnu podršku, jer smatram da je institucionalna podrška od izuzetnog značaja u ovom trenutku. Prisutni smo na svim sastancima, konsultacijama, bićemo prisutni na predstojećim radnim grupama.
Prvi sastanak u okviru ove inicijative, čini mi se, bio je održan u Palati Srbija, prvi sastanak je bio u Beogradu. Drugi sastanak je bio u Kragujevcu, ali zašto to naglašavam? Zato što postoje porodice i postoje udruženja koja se bave ovom temom i koja svakog puta dobiju priliku da razgovaraju sa predstavnicima različitih ministarstava koji su se tu okupili i da iznesu neka svoja razmišljanja, govore o svojim potrebama, iznesu svoje stavove, na kraju krajeva, da iznesu svoje predloge koje ćemo možda svi i usvojiti.
Dakle, ako na sastanku imate predstavnika RFZO, predstavnika PIO fonda, predstavnika Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Ministarstva finansija, Ministarstva zdravlja, Ministarstva za brigu o porodici i demografiju, znate da ćete se obratiti pravim ljudima, da tako kažem, koji će raditi na izradi tog zakona i koji će gledati da upodobe te odredbe koje će kasnije biti primenjivane upravo potrebama porodica.
Ono što je jako važno jeste da je Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju, a verujem da su i mnogi povezivali donošenje ovog zakona upravo zbog toga što mi u okviru Sektora za porodično-pravnu zaštitu imamo kancelariju koja se bavi retkim bolestima. Međutim, ovaj zakon se neće odnositi samo na lica koja su obolela od retkih bolesti ili na porodice koje imaju jedno dete ili više dece koja boluju od retkih bolesti, već će se primenjivati mnogo šire.
Ono što želim da kažem jeste da tokom ovih konsultacija, a i od početka mandata naše ministarstvo je otvoreno za prijem građana. Svi građani koji se jave, koji žele da dođu kod nas, a mnogo je onih koji imaju u porodici dete ili osobu koja se leči
41/3TĐ/CG
od retkih bolesti ili koja pati od retkih bolesti… Oni dođu kod nas i prenesu nam ono kako zapravo oni žive i koje su njihove potrebe.
Takođe, naše ministarstvo je često na terenu. Kad kažem često, mislim u proseku, od pet radnih dana, sigurno smo tri do četiri radna dana na terenu i to podrazumeva i obilazak porodica koje imaju nekog člana koji boluje od retkih bolesti.