Slikarstvo

Mirko Rački, Slovenac, Srpkinja, Hrvatica i Crnogorac, 1937.

Na zidovima Skupštine nalazi se dvadeset fresaka koje su, tokom 1937. godine, uradili provereni majstori dekorativnog slikarstva i ugledni umetnici sposobni da se uhvate u koštac sa velikim formatima, odabrani na konkursu raspisanom prethodne godine. Zaduženi za brigu o gradnji novog zdanja savetovali su da dela tematski budu primerena nameni i stilski usaglašena sa arhitekturom i renesansnim uzorima, a ne da se vežu za vizantijsko nasleđe,kubizam ili ekspresionizam.

Vladimir Filakovac, U brdima, 1937.

Veliku alegoriju rada, po dimenzijama najmonumentalniju, naslikao je u maloj sali M. Menegelo Rodić, čuven po ukrašavanju splitskih hramova i enterijera javnih zgrada. Na dvanaest pandantifa iste prostorije, M. Rački je, veoma karikirajući likove, izveo po šest ženskih i muških portreta u nošnjama naroda tadašnje Jugoslavije. Ovaj značajan predstavnik secesije i simbolizma u hrvatskom slikarstvu, poznat je po ciklusu od pet velikih kompozicija iz života Kraljevića Marka (1910). Tri od njih čuvaNarodni muzej u Beogradu, zajedno sa skicom Oslobođenje, dobijenom na poklon od Savezne skupštine (1959), koju je T. Kralj, potvrđen kod oslikavanja crkava u slovenačkom primorju i okolini Trsta, trebalo da prenese na čeoni zid skupštinske velike sale, kao najveličanstveniju glorifikaciju borbe za slobodu koja je dovela do ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca.

Mate Mengalo Rodić, Velika alegoriju rada, 1937.

Nešto manjih dimenzija, a likovno bliže zahtevima vremena, jesu freske na zidovima kafe- kluba u prizemlju. Obala i U brdima odražavaju najbolje odlike poetike V. Filakovca, cenjenog hrvatskog umetnika i profesora na akademijama u Beogradu i Zagrebu, a i Gosposvetsko polje R. Slapernika, čije istorijske scene krase javne zgrade u Ljubljani.

Rajko Slapernik, Arlekin, 1937.

U restoranu sprat niže, isti,dobro znan slovenački slikar je, u duhu aktuelnih tendencija poetskog realizma i modernih shvatanja, naslikao Arlekine i Gozbu, a manje poznat P. Petrovič Suhačev, jedan iz plejade zaboravljenih ruskih emigranata u Srbiji, Ribare i Obed, pomalo anahrono, ilustrativno i, kao što su članovi Komiteta za gradnju preporučivali, uz prihvatanje iskustava Luke Sinjorelija.

Ignjat Job, Primorski motiv, 1921.

Štafelajnih slika, kao i nešto malo crteža i grafika, ima samo u manje dostupnim prostorijama, jer su oni najreprezentativniji (kabineti i sale za sastanke), optočeni lamperijom i drugim ukrasnim detaljima. Jezgro ovog segmenta skupštinske zbirke, koja danas ima devedeset šest predmeta,začeto je portretima predsednika Narodne skupštine. Prvi je poručen sredinom treće decenije od I. Tišova, ostalih sedam između 1935. i 1939. godine od već posustalog, ali po akademsko realističkoj veštini čuvenog U. Predića. Sudeći po godinama nastanka, tada su mogla da budu i nabavljena delaS. Aralice,D. Glišića, P. Dobrovića, I. Joba, M. Petrova, Z. Petrović, V. Pomorišca, K. Hakmana i S. Šumanovića, slikara iz matičnih tokova srpske i jugoslovenskeumetnosti, ali nije isključeno da su i ona prispela tek posleDrugog svetskog rata.

Sava Šumanović, Predeo iz Šida, 1938.

Petar Lubarda, Predeo iz Crne Gore, 1949-1950.

Pedesetih i šezdesetih godina pod skupštinskim krovom smešteni su i do danas su ostali radovi korifeja svih krajeva tadašnje zajedničke države: Đ. Andrejević Kuna, D. Antić, J. Bijelića,J. Bifela, S. Bogojevića,L. Vujaklije, V. Dimitrijevića,B. Ilića, V. Jordana, D. Kondovskog,M. Konjovića, M. Kujačića, M. Kurnik, L. Ličenoskog, P. Lubarde, P. Mazeva, M. B. Kiara, P. Milosavljevića, M. Milunovića, P. Omčikusa, S. Pejovića,O. Petlevskog, Đ. Popovića, M. B. Protića, I. Radovića, F. Filipovića, S. Hodžića, I. Šeremeta, F. Šimunovića i S. Šohaja.

Ivan Radović, Motiv iz Vojvodine, 1950-ih

Zbirka je obuhvatala sto pedeset šest dela od kojih je, 5. oktobra 2000. godine, šezdeset ukradeno ili u požaru uništeno, među njima i ona vrlo dragocena dela naših doajena: S. Aralice, B. Dogana,P. Dobrovića, M. Kečića, M. Konjovića, P. Lubarde,M. Makaneca,P. Milosavljevića,M. Milunovića, Z. Petrović,Đ. Popovića, Z. Price, M. B. Protića, V. Svečnjaka, B. Stevanovića, I. Tabakovića, M. Todorovića, V. Filakovca,M. Čelebonovića, B. Šotre, M. Šuštarića i dr. Iako je gubitak nenadoknadiv, Ministarstvo kulture Srbije, ubrzo potom, Skupštini poklonilo trideset devet slika, tri skulpure i jednu tapiseriju. Reč je o delima savremenih autora:B. Damjanovskog, V. Dunjića, Ž. Đaka,Lj. Jankovića, A. Lukovića, B. Miljuša, B.Mihailovića, P. Omčikusa, Lj.Popovića, R. Reljića, M. Skovran, V.Stanića, M. Stankovića od Mačve, T.Stevanovića, Z. Stojanović, U. Toškovića, M. Tucovića, A. Cvetkovića i drugih. Tako je kolekcija nastavila da se razvija, a zahvaljujući svojim umetničkim vrednostima, nezaobilazna je za sagledavanje stvaralačkih dometa u Srbiji i zemljama nekadašnje Jugoslavije.

Ismet Mujezinović, Ustanak Husinskih rudara, 1957.

Meško Bogdan Kiar, Štit I, 1964.

Peđa Milosavljević, Dubrovnik, 1959.

Milo Milunović, Veliki sto, 1958.

Prethodni mesec Sledeći mesec
P U S Č P S N
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31