Arhitektura

Istorijski izgled

Zgrada Doma Narodne skupštine, prvobitno Doma narodnog predstavništva, počela je da se gradi 1907. godine, kao reprezentativno zdanje za potrebe Kraljevine Srbije.

Projekat za izgradnju Doma narodnog predstavništva poveren je arhitekti Konstantinu A. Jovanoviću, koji je živeo i radio u Beču. Reprezentativno skupštinsko zdanje je, po Jovanovićevoj zamisli, bilo projektovano u duhu akademske arhitekture monumentalnih javnih građevina. Nažalost, sredstva za ovakav projekat srpska država nije imala.

Projekat fasade

Godine 1901. promenjen je Ustav i Skupština je postala dvodoma. Projekat je trebalo iz osnove promeniti ili prilagoditi. Smatralo se da je celishodnija izrada novog projekta i zbog toga je avgusta 1901. godine raspisan konkurs za Dom narodnog predstavništa. Na konkursu je pobedio arhitekta Jovan Ilkić.

Ni ovaj konkurs nije prošao bez kritika javnosti, koja je smatrala da prvonagrađeni projekat ima previše sličnosti sa Jovanovićevim da bi se mogao smatrati autorskim ostvarenjem, ali i premalo sopstvene arhitektonske tradicije. Zahtevalo se raspisivanje novog konkursa koji bi kao osnovnu propoziciju imao obavezu projektovanja skupštinskog zdanja u nacionalnom stilu.

Glavna fasada

I pored toga što je 1903. godine ponovo došlo do promene Ustava i Skupština postala jednodoma i što je u međuvremenu promenjena dinastija na vlasti, nastavljen je rad na projektu dvodome Skupštine.

Kamen temeljac za novi Dom narodnog predstavništva položio je kralj Petar I, 27. avgusta 1907. godine, u prisustvu najuglednijih zvanica.

Nedostatak sredstava, a zatim balkanski ratovi i Prvi svetski rat, uslovili su da je do stvaranja nove države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, skupštinsko zdanje bilo izgrađeno do nivoa prvog sprata.

Formiranjem nove znatno veće države, predviđene skupštinske sale za sednice više nisu bile dovo-ljne i zbog toga je bila neophodna njihova rekon-strukcija. Godine 1920., uz odluku o nastavku radova na izgradnji Skupštine, doneta je odluka da se projekat poveri arhitekti Pavlu Ilkiću, sinu i saradniku Jovana Ilkića koji je umro u zarobljeništvu 1917. godine.

Glavni ulaz

Na osnovu obnovljenih projekata, zgrada Skupštine zidana je sve do 1926. godine, kada su radovi obustavljeni. Sledeća faza u izgradnji zgrade parlamenta započela je posle smrti kralja Aleksandra 1934. godine.

Nosilac svih poslova postalo je Arhitektonsko odeljenje Ministarstva građevine, a glavni projektant arhitekta Nikola Krasnov, ruski emigrant, blizak dvoru i u to vreme autor nekih od najznačajnijih zdanja prestonice.

Zgrada Skupštine bila je završena i osvećena 18. oktobra 1936. godine, skoro tri decenije po polaganju kamena temeljca.

Velika plenarna sala

Skupštinska zgrada predstavlja monumentalnu akademsku građevinu. Centralni deo građevine kojim dominira portik nadvišen je kupolom, a levo i desno protežu se bočna krila koja se završavaju rizalitima sa trougaonim timpanonima.

Suteren je rustično obrađen u ripanjskom zelenom kamenu, a visoko prizemlje i sprat, koji su oživljeni samo nizom prozora i pilastrima, završavaju se krovnim vencem nad kojimse nalazi balustrada. Sve fasade su obložene veštačkim kamenom.

Hodnik u prizemlju

Definitivno uobličavanje fasada nikada nije dovršeno, jer predviđene skulpture nad bočnim krilima, skulpturalna plastika u centralnom i bočnim timpanonima i kruna nad kupolom nikada nisu postavljene. Jedini primerci dekorativne plastike na fasadama su medaljoni u nivou prozora prvog sprata u bočnim rizalitama, rad vajara Đorđa Jovanovića i skulpturalna dekoracija nad portalima iz Bulevara kralja Aleksandra i Kosovske ulice, čiji je autor,verovatno, Petar Palavičini.

Monumentalno stepenište vodi u vestibil - ulazni hol. Vestibil je dugačkim hodnikom odvojen od centralnog hola, stepeništa i male i velike sale za sednice. Paralelno sa njim proteže se hodnik uz koji se nalaze kabineti.

Mala plenarna sala

Iz prizemlja ka prostorijama na spratu vode dva simetrično postavljena stepeništa od belog mer-mera. Na spratu su prostorije za poslaničke klubove, novinare i administraciju, ali i izuzetno reprezentativne prostorije biblioteke i diplomatskog salona.

Projekat enterijera u celini, kao i svih detalja, uradio je arhitekta Nikola Krasnov.

Po značaju, po uspešnosti prožimanja arhitek-ture, skulptura i zanatskih radova, po bogatstvu primenjenih materijala izdvaja se vestibil.

Reprezentativni mermerni pod, polihromna obrada zidova štuko dekoracijom, mermerni stubovi, lođe prvog sprata, bogata dekoracija tambura kupole i zenitalno osvetljenje čine raskošan okvir za četiri stojeće mermerne skulpture vladara u nišama.

Kupola nad vestibilom

Centralni hol je obrađen jednostavno i dosto-janstveno, umnožavanjem elemenata portala sa jonskim stubovima u donjoj zoni i lođama u gornjoj, povezanim pilastrima sa korintskim kapitelima. Kasetirana tavanica, u čijem centru se nalaze staklene prizme, dekorativno je obrađena. Sastavni deo enterijera čine skulpture u nišama i rezbareni nameštaj.

Hol

Posebno je značajna velika plenarna sala koja ima prizemlje i galeriju. Zidovi sale su delimično pokriveni drvenom oplatom, a delimično mermerom. Sala je osvetljena prirodnim svetlom koje dolazi kroz staklenu polukružnu tavanicu.

Reprezentativni kabineti koji su okrenuti Kosovskoj ulici i Bulevaru kralja Aleksandra, razlikuju se od ostalih kabineta načinom obrade zidova i podova.

Zidovi imaju hrastovu, odnosno orahovu lamperiju, a podovi intarzirane parkete. Za njih je posebno projektovan i nameštaj.

Specifičnost sala u prizemlju, koje se nalaze levo i desno od centralnog hola, jesu prislonjeni masivni stubovi sa korintskim kapitelima, dekoracija tavanica u štuko malteru i posebno obrađena rezbarena vrata.

Enterijer biblioteke je do detalja promišljen, a nameštaj oblikovan u nacionalnom duhu.

Sala u prizemlju

Raskošni diplomatski salon, u narodu poznat kao salon Kneza Pavla, sa zidovima pokrivenim svilenim tapetama, minuciozno obrađenom tavanicom i centralnom rozetom, belom drvenom lamperijom i drvorezbarenim vratima, dobio je i odgovarajući nameštaj.

Zbog značaja svoje funkcije, vezanosti za istorijske događaje i arhitektonskih i umetničkih vrednosti, zgrada Skupštine je 1984. godine proglašena za spomenik kulture.

Prethodni mesec Sledeći mesec
P U S Č P S N
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31