26. april 2018. Poslanička pitanja u aprilu

26. april 2018. Poslanička pitanja u aprilu

Četvrtak, 26. april 2018.

Poslanička pitanja u aprilu

Narodni poslanici, u skladu sa članom 205. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, 26. aprila 2018. godine, od 16.00 do 19.00 časova, postavljali su pitanja članovima Vlade Republike Srbije.


Poslanička pitanja postavili su narodni poslanici dr Muamer Zukorlić, Fatmir Hasani, Sonja Pavlović, Miroslav Aleksić, Marijan Rističević, Đorđe Vukadinović, Tatjana Macura, Dragan Marković i Boško Obradović.

Na postavljena pitanja narodnih poslanika odgovarali su predsednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić, potpredsednik Vlade Republike Srbije i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, potpredsednik Vlade Republike Srbije i ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović, ministar odbrane Aleksandar Vulin, ministar državne uprave i lokalne samouprave Branko Ružić, ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislav Nedimović, ministar zdravlja dr Zlatibor Lončar, ministar omladine i sporta Vanja Udovičić, ministar za evropske integracije Jadranka Joksimović, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević, ministar bez portfelja zadužen za inovacije i tehnološki razvoj Nenad Popović i ministar zaštite životne sredine Goran Trivan.


PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE

(neredigovane i neautorizovane)

17/1 MG/MĆ 16.05-16.15

(Posle pauze)


PREDSEDNIK: Poštovani narodni poslanici, pristupamo postavljanju poslaničkih pitanja u vremenu predviđenom za to.
Saglasno članu 205. Poslovnika Narodne skupštine, molim narodne poslanike koji to još nisu učinili, da podnesu prijave za postavljanje pitanja.
Podsećam vas da će redosled postavljanja poslaničkih pitanja biti utvrđen prema dosadašnjoj praksi rada Narodne skupštine, tako što će najpre reč dobijati narodni poslanici koji ne pripadaju nijednoj poslaničkoj grupi, a zatim narodni poslanici od najmanje prema najvećoj poslaničkoj grupi.
S toga, prelazimo na postavljanje poslaničkih pitanja i reč ima narodni poslanik Muamer Zukorlić. Izvolite, poslaniče.
MUAMER ZUKORLIĆ: Poštovani članovi Vlade, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, moje pitanje se tiče stanja na prostoru Sandžaka, vezanog za polje organizovanog kriminala.
Pre nekoliko dana, na površinu je isplivala još jedna u nizu afera koja se tiče prikupljanja novca od strane građana za izgradnju puteva. Ranije smo mislili da je to normalna pojava, međutim, nije lako zaključiti da se radi o nezakonitoj radnji, jer je novac prikupljan na spiskovima bez ikakvih potrebnih priznanica.
Mi iz Stranke pravde i pomirenja smo došli do podataka koji nam još pristižu da je recimo iz 37 sela na području opštine Tutin, kao jedne od najsiromašnijih na području zemlje prikupljeno 1.574.000 evra za izgradnju seoskih puteva. Nešto od toga je rađeno, nešto nije rađeno. U opštini kažu da oni ne znaju za prikupljanje tih sredstava. Dakle, radi se o opsežno nezakonitoj radnji.
Na području Sjenice je ova pojava još drastičnija u pogledu prikupljanja novca i za puteve čiji radovi se uopšte nisu desili. Dakle, prikupljanje sredstava su organizovale opštinske uprave preko svojih aktivista.
Moje pitanje je usmereno predsednici Vlade i nadležnim ministrima - kada će se krenuti sa opsežnom istragom, jer se radi o ogromnom organizovanom kriminalu, kako bi dakle se konačno jednom stalo na kraj, kako bi građani dobili odgovore šta se dešavalo s tim sredstvima i ko je uopšte mogao da vodi ovakvu akciju?
Još jedno pitanje, tiče se graničnih prelaza Miratovac-Lojane i Cer-Supot na području Preševa. Naime, u više navrata su nam se obraćali građani sa područja Preševa da bi bilo jako važno da se ovi granični prelazi otvore, jer građani koji žive sa obe strane granice, posebno u vreme turističke sezone imaju velike probleme i po nekoliko sati čekaju na poznatim postojećim graničnim prelazima. Bilo bi veoma značajno da se pristupi otvaranju ovih graničnih prelaza, kako bi se olakšala komunikacija.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima predsednica Vlade.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Proverićemo. Nemamo ove informacije u ovom trenutku, proveriću i da ću vam informaciju o tome da li se krenulo sa istragom i ako nije, kada će se krenuti sa istragom u najkraćem mogućem roku, danas u toku dana, dok smo ovde ili ćemo poslati pisanim putem, kao i za granične prelaze.
PREDSEDNIK: Imate pravo na dopunsko pitanje.


17/2 MG/MĆ

MUAMER ZUKORLIĆ: Zahvaljujem i razumem vas.
Pretpostavljam da do sada ovu informaciju sigurno zvanično vi lično niste imali, iako su nedavno mediji o tome pisali. Situacija je potpuno alarmantna, istina, znam, čak i mnoge moje kolege ovde kada sam neformalno razgovarao, kažu prosto da ne veruju da neko prikuplja sredstva u evrima na nekim divljim spiskovima za izgradnju puteva.
Verujte, i ja sam mislio dok nisam došao u ovu Skupštinu da se to radi svugde, da je to neka normalna pojava da građani participiraju, ali nije bilo čudno što se to radi bez nekakve legalne procedure i kroz neku normalnu dokumentaciju.
Međutim, verujte ovo što se dešava sa zloupotrebom novca građana, moram kazati sirotinje, jer da bilo ko prošeta tim selima, to su najsiromašnija mesta u ovoj zemlji i zamislite da se usude da od te sirotinje ovoliko novca neko ukrade na način zloupotrebe vlasti i to je nešto što je na ivici neverovatnosti. Razumem zašto sada niste u prilici da mi dajete odgovore, ali ono što je bitno jeste da ova pojava koja se tiče zloupotreba novca građana za navodnu izradnju puteva, je samo deo opšteg stanja organizovanog kriminala na području Sandžaka, posebno u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici.
Dakle, ja bih takođe očekivao odgovor, ako ne danas, jer ne vidim ovde ministra unutrašnjih poslova, kada će krenuti jedna opsežna akcija obračuna sa organizovanim kriminalom na području Sandžaka. Svakodnevno imamo u štampi informacije o narko dilerima da postoje narko dileri u svim delovima zemlje, da postoji kriminal na možda svakoj tački ove zemlje. Kriminal nije problem dok je incidentan izuzetak, ali mi u Sandžaku imamo kriminal na površini. Danas na nekim pozicijama lokalne vlasti lakše ćete da ostvarite nekakve rezultate da rešite neki problem preko narko dilera u Novom Pazaru ili nekom drugom mestu, nego preko zvaničnih predstavnika izabranih u vlasti.
U tom kontekstu nije slučajno da su borbe oko toga čiji će da bude upravnik zatvora u Novom Pazaru, jer je to jedno od najvažnijih kadrovskih pitanja, itd. Dakle, za taj prostor s obzirom na činjenicu da imamo i prelaz ka Kosovu i granicu ka Crnoj Gori, tačka je neuralgična i zahteva zaista jednu opsežnu vanrednu akciju koja se očekuje od strane Vlade i nadležnih ministarstava.

18/1 MZ/LŽ 16.15 – 16.25

PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima premijer Ana Brnabić. Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Ja bih u svakom slučaju zamolila građane kod kojih se neko pojavio da traži novac za izgradnju puteva, bez ikakvog dokaza da je nadležan za to ili priznanice, da prijave to policiji, ukoliko nisu prijavili, da bi mi mogli da imamo sve informacije i da bi krenuli u istragu. Meni je stvarno neverovatno da pomislim da je neko realno na području lokalnih samouprava koje nisu naročito ekonomski razvijene na taj način prikupio 1,5 miliona evra, ili više od toga. Ali, hajde da pogledamo, svakako, to je neverovatna stvar, ali mi ćemo ispitati. Molim građane takođe da ovakve stvari prijave nadležnim organima.
PREDSEDNIK: Hvala.
Želite li komentar?
MUAMER ZUKORLIĆ: Iako bih voleo da sam malo više čuo, ali ponavljam da vas razumem zato što o tome ne možete tematski odgovoriti dublje, ali vam hvala na ovoj konstataciji i pozivu građana. Ključna stvar jeste, i to je ono što želimo da čujemo još glasnije od strane vaše Vlade, da se građani emancipuju, da se oslobode straha i da jasno mogu čuti sa ove pozicije, kao što ste sada kazali, da prijave, da se jave, jer ljudi su tako uplašeni, zastrašeni od lokalnih moćnika i veoma im je bitno da sa vaše pozicije, sa pozicije ministarstva, policije, pravosuđa i tužilaštva da im se kaže šta su njihova prava, da im se kaže da oni imaju gde da se obrate. Jer, verujte, na području posebno Tutina i Sjenice preko dve decenije vlada svojevrsna strahovlada, gde je ušemljeno i sašiveno sve, od divljeg prodavača cigareta, preko prodavnica, inspekcija, itd.
Molim vas da nam pomognete svima zajedno, i mi ćemo vama, da ljude oslobodimo, da ljudi glasno kažu, da vam se jave, da napišu, da prijave. Upravo je to ono što pokušavamo i mi činiti ovih dana. Dakle, tražimo da građani prijave, da dostave, jer to su stvari koje se ne mogu sakriti. Mi imamo ovde precizne spiskove. Dakle, postoje spiskovi građana i potpuno su javni, samo je bitno da se ovo što ste kazali zapravo od danas pretoči u akciju sa pozicije MUP i ostalih nadležnih organa, kako bi se zapravo nakon te istrage zaista utvrdilo šta se desilo, i na kraju, kako se to više nikada ne bi ponovilo. Veoma je važno da permanentno imamo poruku sa pozicija Vlade i države da su vlast i država zaštita građanima, a nipošto nešto drugo. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Fatmir Hasani. Izvolite, poslaniče.
FATMIR HASANI: Hvala.
Iako smo sa delegacijom PDD obavili dva veoma značajna razgovora, prvo sa mandatarom za predsednika Vlade Republike Srbije 8. juna 2016. godine, a zatim posle godinu dana sa predsednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem na temu Reorganizacija Vladinog koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa, koje je bilo spremnije da efikasnije rešava veoma teške i osetljive životne probleme Albanaca u Srbiji. I pored činjenice da je 8. juna 2016. godine aktuelni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, tada mandatar Vlade, izjavio da su zahtevi delegacije PDD prihvatljivi, do sada nemamo odgovor za navedene predloge koje smo uputili i u pisanoj formi i to u uslovima u kojima sam ja kao poslanik podržavao parlamentarnu većinu.
Očigledno je da Vlada Republike Srbije i drugi najviši državni organi ne pokazuju dobru volju da transparentno sarađuju sa legitimnim predsednikom albanske nacionalne manjine kako bi se obezbedio ozbiljan pristup u rešavanju veoma teškog stanja na ovom području. Hvala.
18/2 MZ/LŽ

PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Izvolite, predsednice Vlade.
ANA BRNABIĆ: Poštovani narodni poslaniče, prvo, mislim da ćemo se složiti oko toga da kada god ste zatražili sastanak kod mene, kao predsednice Vlade, uvek sam našla vremena da se sastanemo i da razgovaramo o Preševu i Bujanovcu. Za sve što smo mogli, izašli smo u susret. Postoje neke stvari koje lokalne samouprave moraju da urade same za sebe.
Što se tiče nekih važnih stvari, npr. zdravstva, u Preševu je u julu 2015. godine otvoreno i počelo da radi vanbolničko porodilište koje je tražila lokalna samouprava. U ekonomiji koordinaciono telo podržava mala i srednja preduzeća. Krenuli smo ozbiljno u integraciju albanskog stanovništva u sve državne organe. Ono što je problem je svakako da albansko stanovništvo, posebno u Preševu, ne govori srpski jezik. Zbog toga je koordinaciono telo pokrenulo sveobuhvatnu akciju obuke učenja srpskog jezika na području opštine Preševo. Pored toga, u Bujanovcu smo otvorili odeljenje Ekonomskog fakulteta iz Subotice, kako bi studenti mogli tamo da pohađaju fakultet. Pomerena je još ranije žandarmerija. Što se tiče udžbenika na albanskom jeziku, tu smo bili otvoreni za saradnju, nismo napravili pomak zbog problema u funkcionisanju Nacionalnog saveta albanske nacionalne manjine.
Pored posebnih pojedinačnih sastanaka sa vama, kao predsednica Vlade i predsednica Republičkog saveta za nacionalne manjine, do sada sam imala, ako se ne varam, tri sednice Republičkog saveta za nacionalne manjine u kojima svi zajedno razgovaramo o tome kako što bolje da uključimo nacionalne manjine u društveni, ekonomski i politički život Republike Srbije. Ako se ne varam, 11. maja imamo sledeći sastanak Republičkog saveta za nacionalne manjine. Tako da se ne bih složila sa vama da Vlada Republike Srbije nije otvorena za transparentan dijalog sa vama.
Što se tiče lokalnih izbora u Preševu, kada je lokalna samouprava raspuštena zato što nije obezbedila kontinuirani rad, mi smo obezbedili da se oni na vreme raspišu i na vreme održe. Tako da, sve što smo mogli da uradimo, uradili smo. Možemo da posvetimo još dodatnu pažnju Preševu i Bujanovcu, ali svakako verujte – ni sa kim se češće od lokalnih samouprava ne srećem nego sa Bujanovcem. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Želite li dodatno pitanje? Izvolite.
FATMIR HASANI: Mi se zahvaljujemo predsednici Vlade što smo uvek bili prihvatljivi kad smo tražili prijem kod vas, ali vi ste i sami rekli da ćete da date izveštaj od strane Vlade. Mi nismo dobili još taj izveštaj.
Drugo, vi imate i naš zahtev u pisanoj formi. Za sve te tačke naših zahteva predsednik Vučić je rekao da su prihvatljive, a još nismo počeli da realizujemo nijednu tačku tih zahteva. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Pitanje postavlja Sonja Pavlović.
SONjA PAVLOVIĆ: Hvala.
Moja pitanja su za premijerku Brnabić i molila bih je da mi odgovori.
Na sednici Narodnog konventa o EU koja je održana u Skupštini Republike Srbije 22. aprila 2018. godine, sa temom Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije izjavili ste da Vlada nema kapacitete da odgovori na izazove sa kojima se suočava. Ako je to istina, postavlja se onda pitanje zašto se odlaže sa najavljenom rekonstrukcijom Vlade? Smatramo da je rekonstrukcija neophodna jer Vlada zaista ne funkcioniše kao tim, kako ste i sami izjavili u najavi rekonstrukcije. Ministri daju oprečne izjave o rekonstrukciji. Ministar Dačić da on
18/3 MZ/LŽ

ništa ne bi menjao, ministar Ljajić da mu je laknulo što neće biti rekonstrukcije, ministarka Mihajlović da je uvek spremna za rekonstrukciju, a za ministra Vujovića ne znamo ni da li je još uvek ministar ili je dao ostavku, o čemu u javnosti kruže za sada nepotvrđene informacije.

19/1 JJ/VK 16.25 – 16.35

U parlamentu dugo nije bio prisutan da obrazloži zakone i kredite na kojima stoje njegovi potpisi. Nadamo se da neće netragom nestati bez obećanog završnog izveštaja o finansijskim sredstvima.
Vezano za pomenutu sednicu Nacionalnog konventa EU. Na konferenciji za medije izjavili ste da vas ne interesuju ocene već preporuke. Ja ću iščitati neke od ocena za koje ste izjavili da vas ne interesuju.
Vladajuća većina sprečava osnovnu ulogu parlamenta razmatranje, odnosno razmatranje predloženih zakona. To se dešava i na ovoj sednici. Napominjem da su zakoni javna stvar, te da se tiču cele javnosti i da o njima treba da raspravljaju svi poslanici ovde prisutni.
Snažan pritisak na pravosuđe, široko rasprostranjena korupcija, sve veća zabrinutost zbog situacije u medijima, odnosno slobodi govora, svođenje nezavisnih tela na dekor i politizacija državne uprave. Smatramo da je vaša izjava u potpunosti oprečna proklamovanom stavu da je cilj ove Vlade ulazak u EU, te smatramo da je potrebno da nam je pojasnite.
Da li je tačno da je zbog loših rezultata u oblasti protiv pranja novca, zbog čega smo se našli na crnoj listi FATF-a, kao i u oblasti vladavine prava odnosno pravosuđa Vlada angažovala konsultante Svetske banke, iako je to tačno, koliko takav angažman košta građane Srbije pošto je poznato da su cene takvih usluga izuzetno visoke?
Kada će biti pripremljen i stavljen na dnevni red Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju u smislu opšte supsititucije drugom zamenskom imovinom? Napominjem da je Vlada izjavila da će po ovom pitanju biti veoma efikasna i najavila ovaj zakon decembra 2017. godine.
Pitanja koja sam postavila kao…
PREDSEDNIK: Hvala lepo, nastavićete.
Reč ima premijer.
ANA BRNABIĆ: Moram da kažem ponovi i apelovaću stvarno na jedan otvoren dijalog i konstruktivan dijalog, pre svega, zbog građana Republike Srbije.
Kada čujemo jedno direktnu i otvorenu neistinu, onda mi je stvarno jako teško da dalje slušam pitanja, jel mi je neverovatno da neko toliko otvoreno ne govori istinu.
Kada se priča o mom govoru na otvaranju, na sednici Nacionalnog konventa i na svu sreću, postoje video materijali, snimljeni TV prilozi, vi kažete ja sam rekla – ne interesuju me ocene već preporuke. Ja sam rekla i citiram, još sam rekla da sam tu izjavu čula od Tanje Miščević, rekla sam – ocene su nam važne, a preporuke su nam još važnije. Neki drugi narodni poslanici su bili na tome i mogu da posvedoče sada. Dakle, kada ja kažem ocene su nam važne, a vi kažete da sam ja rekla – ne interesuju nas ocene. To je otvoreno obmanjivanje građana Republike Srbije.
Ponavljam, rekla sam – ocene su nam važne, preporuke su nam još važnije. Zato što su ocene sada iza nas, a preporuke su ono što tek treba da uradimo. I ocene su takve i sada ne moram ja o tome da pričam ili vi, koji ste opozicija Vlade Republike Srbije ili neko ko je pozicija Vlade Republike Srbije, bili su, samo ove poslednje nedelje u Srbiji i premijer Belgije i predsednik Saveta Evrope i predsednik Evropske investicione banke i svi do jednog su rekli da je izveštaj o napretku Srbije pozitivan, da postoje stvari koje treba da se unaprede od kojih mi ne bežimo i ja sam to rekla na predstavljanju izveštaja sa ambasadorom Sem Fabricije takođe, ali da je izveštaj o Srbiji pozitivan i da je Srbija postigla izvanredan napredak, da je u tome, a posebno u ekonomiji lider u regionu.
19/2 JJ/VK

U onome šta treba da radimo dalje, pre svega u vladavini prava, ne postoji nikakva diskusija. Mi to moramo da uradimo i ja sam rekla – uradićemo i radimo, kao što sam juče sa ministarkom Kuburović pustila u rad elektronski servis za pravosuđe, kako bi potpuno transparentno mogli da vidimo sve statistike o broju predmeta koji su došli u sudove i o broju predmeta koji su u sudovima završeni i kada su završeni, kao i to da povezujemo baze podataka, da više šest meseci ne bi građani koji čekaju na parnicu u sudu, čekali na jedan papir, sve ono što je moglo da se uradi i pre 15 godina i trebalo uraditi.
Dakle, potpuna efikasnost i transparentnost u radu pravosuđa. Isto tako smo više od devet meseci radili na diskusiji javnom dijalogu oko reforme Ustava u domenu pravosuđa, kako bi napravili najbolji mogući nacrt amandmana koji ćemo onda poslati Venecijanskoj komisiji, a koja je, naravno, najpozvanija, čini mi se da kaže o tome da li su ti predloženi amandmani u skladu sa evropskim normama.
Podsetiću vas da 2006. godine kada su bile mnogo sveobuhvatnije izmene Ustava nije bilo nikakve javne rasprave, a taj predlog nije čak ni poslat Venecijanskoj komisiji na razmatranje, a sada imamo fantastične kritike oko toga kako je ovo nedemokratski zatvoren proces koji traje devet meseci i ide Venecijanskoj komisiji. Pri tom, smo ovo radili zajedno sa stručnjacima iz Saveta Evrope. To sve govori o našoj ozbiljnosti i ozbiljnom pristupu reformi vladavine prava, koji, zaključujem, ne radimo zbog EU nego radimo zbog građana Republike Srbije i privrede u Republici Srbiji.
Vlada nemam kapacitet. Takođe sam rekla, a pretpostavljam da vi spadate u tu neku demokratsku opciju, da je snaga jedne Vlade kada kaže nema kapacitet zato što nijedna vlada ozbiljna nigde na svetu nema dovoljno kapaciteta da radi sve zajedno, da ima ne bi postojale nevladine organizacije, ne bi postojala udruženja privrednika i razna neka druga udruženja koja se trude da u jednom demokratskom društvu Vladi daju preporuke iz oblasti u kojima one rade. Ova Vlada je otvorena, demokratska i odgovorna. I, kaže, tako je, postoje organizacije koje u nekim stvarima mnogo više znaju nego mi i mi ćemo sa tim organizacijama da pričamo, da ne bi gubili vreme i da bi što pre implementirali sve ono što treba da se uradi, da bi kvalitet života u Srbiji bio bolji.
Postojale su doduše vlade pre 2013. godine, otprilike u Srbiji i ja to znam, zato što sam bila u Nacionalnoj alijansi za lokalni i ekonomski razvoj, upravo organizaciji koja se trudila da vladama kaže šta treba da se uradi da bi povoljno, bilo bolje poslovno okruženje u Srbiji. Postojale su vlade koje su mislile da su najpametnije na svetu i koje su mislile da imaju kapacitet za sve i zbog toga nisu uradile ništa. Ovo nije takva Vlada, snage ove Vlade je da kaže, tako je, ne znamo sve najbolje na svetu, nemamo sve kapacitete, pričaćemo sa kim god treba da pričamo da bi reforme u Srbiji bili kvalitetnije i išle brže i ja se sa tim ponosim.
Konačno, kada dolazimo do rekonstrukcije Vlade, ponovo, kao potpuno otvorena demokratska Vlada, ja uopšte ne razumem, opet kao neko ko dolazi iz privatnog sektora, zašto je rekonstrukcija Vlade takva tabu tema. Gde je normalno da imate vladu koja kaže, ovo su sada ministri i da se ispostavi da neko možda ne radi dovoljno dobro svoj posao, da neko ima porodičnih problema, zdravstvenih problema, ovakvih problema, onakvih problema, da ne da sebe u punom kapacitetu za taj posao i da kažete, ne, zato što je to vlada takva mora da stoji tu takvi ministri četiri godine. Pa, čekajte ljudi, vi onda sve te godine trošite vreme svih građana Srbije.


19/3 JJ/VK

Što je problem da kažemo, u redu, rekonstrukcija Vlade je uvek otvorena tema. Šta je problem? Imamo kvalitet, imamo isporuku rešenja i rezultate, ili su dobri ili nisu dobri. Građani su na prvom mestu. Ako možemo bolje, menjaćemo koga god treba da se menja da bi bilo bolje, uključujući mene kao predsednicu Vlade. Jedino je važno da se građanima svaki dan isporučuju neki rezultati. Hvala vam.

20/1 DJ/LjL 16.35 – 16.45

PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Sonja Pavlović.
SONjA PAVLOVIĆ: Hvala na odgovoru.
Naravno, nisam zadovoljna.
Molim vas, predsednice, reagujte.
Vi ste ispravili mene, ispraviću i ja vas. Nama u poseti nije bio predsednik Saveta Evrope, bio nam je predsednik Evropskog saveta. Ali, dobro, to mogu smatrati i lapsusom.
Drugo, rekli ste mi da sam tzv. demokratska opcija ovde, da, takozvana, jer ovde nema demokratije. Mi smo u autokratiji i mi koji sedimo sa ove strane negujemo iluziju demokratije, da mlađe generacije imaju utisak i da ne shvate da je jednoumlje normalna stvar rada jednog parlamenta.
Uopšte mi nije jasno zbog čega se vi ljutite kad odgovarate na ova pitanja i zašto podižete glas? Postavila sam pitanja, želela sam odgovore. Nije rekonstrukcija pitanje da li je rekonstrukcija Vlade otvorena tema, pitanje je da li je ona potrebna ili ne?
Ja nisam dobila odgovor šta je sa ministrom Vujovićem, a dobila sam u Narodnoj skupštini, svi mi ovde smo dobili, obaveštenje zbog čega i koji ministri neće prisustvovati ovoj sednici. Ovde gospodina Vujovića nema. Znači, postavila sam pitanje da li je gospodin Vujović dao ostavku i da li mi više nemamo zvanično ministra za finansije?
Sledeće pitanje koje mi je isto veoma bitno, koje sam par puta postavila kao poslaničko pitanje i nikad nisam dobila odgovore je sledeće: Zbog čega do danas, iako je rok prošao pre više od godinu dana, nisu na konkursima izabrani direktori javnih preduzeća, kao i zašto su na čelu pojedinih javnih preduzeća, poput „Srbijagasa“, EPS-a, „Koridori Srbije“, „Pošte Srbije“, kao vršioci dužnosti postavljeni stranački funkcioneri, kada je to po zakonu zabranjeno? Zbog čega Vlada krši Zakon o javnim preduzećima, koji je u Skupštini usvojen u martu 2016. godine, i to na predlog Ministarstva privrede? Napominjem da su do sada na javnom konkursu izabrana svega devet direktora, od 37 javnih preduzeća. Svi ostali su u svojstvu vd direktora. Znači, rok je već uveliko prošao više od godinu dana.
Osim toga, ova javna preduzeća koja sam navela, i državna, oni su naši najveći gubitaši. Mi imamo „Srbijagas“ gde je dug „Srbijagasa“ pretvoren u javni dug i uzet je kredit da bi ga vraćali građani Srbije. To je zapravo nedopustivo. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Izvolite, predsednice.
ANA BRNABIĆ: Vi ste u pravu. Da, ljutim se nekada zato što očigledno govorite neistinu i sa tim ne mogu da se pomirim. Zato se ljutim i mislim da imam pravo da se ljutim kada neko izvrće reči koje sam jasno i glasno rekla u ovoj Narodnoj skupštini, koje su lako proverljive i nalaze se na svim nacionalnim medijima.
Vi niste napravili lapsus – Savet Evrope ili Evropski savet, ne, vi ste rekli nešto potpuno suprotno. Vi ste rekli da sam ja rekla da me ne interesuju ocene, a ja sam rekla – ocene su nam važne. Dakle, od: „ocene su nam važne“, došli smo do toga da me ocene ne interesuju. Čini mi se da ljudski imam pravo da se ljutim kad se tako zloupotrebljavaju moje reči i kada se takva poruka šalje građanima. Vi znate da je to istina, ali vam je svejedno.
To da nema demokratije i da vlada jednoumlje, pa upravo ste vi rekli time da Vlada treba da ima sve kapacitete i ne treba ni sa kim da se savetuje, da ne treba da ima demokratije i da treba jednoumlje. Ja upravo tvrdim nešto suprotno.
20/2 DJ/LjL

Da li je ministar Vujović dao ostavku? Ministar Vujović je danas bio na sednici Vlade i sada ima neke druge obaveze zbog kojih nije mogao da prisustvuje Narodnoj skupštini. Ministar Vujović se sinoć vratio iz Vašingtona, gde je razgovarao o novom aranžmanu sa MMF. Ja ne znam više kako da odgovaram na ovakve neistine? Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Komentar, reč ima narodna poslanica Sonja Pavlović.
SONjA PAVLOVIĆ: Pitanje je bilo da li je tačno? Znači, ja nisam izgovorila – ministar Vujović je dao ostavku. Vreme će pokazati da li sam ja možda rekla istinu i da li će se te informacije koje su nepotvrđene potvrditi. Ja mislim da će se potvrditi, ali nećemo ništa unapred pričati o tome.
Ne vidim razlog i dalje zašto se ljutite zbog toga? Ja mogu da prihvatim da ste vi rekli da su važne ocene, ali ja ne vidim da se ništa povodom tih ocena rešava. Znači, mi ovde u parlamentu imamo veliki problem. Ponoviću još jednom – zakoni su javna stvar, a mi ovde o tim zakonima nismo u mogućnosti da raspravljamo. Znači, ništa se po tom pitanju nije uradilo.
Što se tiče medija, takođe se ništa po tom pitanju nije uradilo.
Znači, ima mnogo toga za šta su dobijene ocene koje nisu dobre, a mi ne vidimo da se nešto po tim pitanjima radi. Pošto su za mene rezultati bitni, vrlo konkretni rezultati, ja ću smatrati da su za vas važne ocene onog trenutka kad budem videla da ste po tim ocenama postupili i poboljšali stanje i kvalitet svih ovih ocena. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Pitanje postavlja narodni poslanik Miroslav Aleksić.
MIROSLAV ALEKSIĆ: Zahvaljujem predsednice.
Poštovana premijerko, poštovani gospodo ministri, pre nekoliko dana smo imali priliku da vidimo Izveštaj Evropske komisije o Republici Srbiji i ono što ste vi izjavili kao premijer je, gospođo Brnabić, da je Izveštaj pozitivan, izbalansiran.
Pozivam sve građane Republike Srbije da na sajtu Ministarstva za evropske integracije sami odu i pročitaju šta u tom izveštaju stoji o Republici Srbiji. To što tamo stoji i što tamo piše neće uspeti da pronađu ni u jednim medijima, niti u jednoj izjavi bilo kog iz Vlade Republike Srbije. Dakle, Izveštaj pokazuje da je Srbija devastirana, uništena država, uništenih institucija i uništeno društvo i predstavlja pravu sliku o Republici Srbiji.
Ja ću vam pročitati samo neke od stvari iz Izveštaja, a to je da nema napretka u borbi protiv korupcije, ili ga jako malo ima; da je Srbija na crnoj listi FATF-a, visokorizičnih zemalja za finansiranje međunarodnog terorizma i pranja novca; da su mali rezultati u borbi protiv organizovanog kriminala; da nije postignut napredak u pogledu slobode izražavanja; da rad Narodne skupštine nije na adekvatnom nivou; tabloidizacija društva itd.
Neke od rečenica u tom izveštaju su sledeće – dakle, borci za ljudska prava predmet su oštre kritike tabloidnih novina; Narodna skupština ne vrši efikasan nadzor izvršne vlasti; Srbija mora da ostvari ubedljive rezultate, naročito u borbi protiv korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala, uključujući pranje novca; kriminalne grupe se uključuju u sve veći broj profitabilnih ilegalnih aktivnosti i reinvestiraju značajan profit u srpsku privredu; nije ostvaren nikakav napredak u slobodi izražavanja. Na kraju – pravno obavezujući sporazum je hitan i presudan kako bi Srbija i Kosovo mogli da napreduju na svojim evropskim putevima.
20/3 DJ/LjL

Dakle, to su samo delovi, ja pozivam sve građane Republike Srbije da sami pročitaju i sami shvate šta radi Vlada ili različite Vlade, na čelu sa SNS u zadnjih šest godina u Srbiji.
Pitanje za vas, da li ste u skladu sa Izveštajem i poslednjom rečenicom oko Kosova, koju sam pročitao, spremni da potpišete kao premijer pravno-obavezujući sporazum sa Prištinom, kojim se Kosovu obezbeđuje odnosno daje stolica u UN? Da li ste vi kao premijer spremni da potpišete takav sporazum i da li su predstavnici vaše Vlade spremni da potpišu jedan takav sporazum?
Dalje, da li ste se u Beogradu sastali sa predstavnicima lobističke kuće „Trnberi“, Majkom Rubinom i Džejsonom Ozbornom i razgovarali o lobističkim uslugama, ko će platiti i kakvu će korist građani Srbije imati od toga?
PREDSEDNIK: Hvala.
Premijerka ima reč, zatim Jadranka Joksimović, ministarka.

21/1 BD/BM 16.45-16.55

ANA BRNABIĆ: Ovo poslednje pitanje je stvarno daleko najfascinantnije od svih ostalih koji su, kao i izjave, dosta neverovatne.
Da je izveštaj pozitivan, da je izveštaj o napretku Srbije, koji je izdala Evropska komisija pozitivan, sam rekla ja kao predsednica Vlade, ali isto tako i predstavnici EU, koji, pretpostavljam, da su možda najpozvaniji da ocene kakav je taj izveštaj, pošto su ga oni pripremali, a koji nisu uvek blagonakloni prema Srbiji i prilično su objektivni, ja bih rekla nekad, i za to mogu da dam i primere, dosta nefer prema Srbiji u odnosu na neke druge. Tako da su ti ljudi izjavili da je izveštaj o napretku Srbije jako pozitivan i da je Srbija lider u regionu.
Kažete da je Srbija devastirana, uništena država. Ja ne znam kako da počnem da odgovaram na to, s obzirom na to da se trudim da kao predsednica Vlade imam maksimalno poštovanje prema Narodnoj skupštini i da za razliku od premijera, u vreme dok ste bili na vlasti, ja u ovu Skupštinu dolazim redovno, svakog poslednjeg četvrtka u mesecu, da odgovaram na vaša pitanja i da vam dam izveštaj o našem radu. Svaki taj put se potrudim da napravim kratak izveštaj o tome šta je sve urađeno. Tako da ste svaki put mogli da čujete cifre koje govore sve suprotno tome, tvrdnji da je Srbija devastirana i uništena država.
Za ovaj put ću vam odgovoriti ponovo u ciframa. Dakle, Srbija je toliko devastirana i uništena država da je prošle godine „Financial Times“, za koji bih takođe rekla da je kredibilan i objektivan u ocenjivanju zemalja, proglasio Srbiju za svetskog lidera u privlačenju stranih direktnih investicija.
Mi smo bili prošle godine toliko devastirani i uništeni da smo privukli 2,6 milijardi evra stranih direktnih investicija, što je istorijski maksimum kada se uzme u obzir da nije bilo nikakvih većih privatizacija.
Januar i februar ove godine, i to je ono što sam pripremila za danas, zato što su to novi podaci od prošlog meseca kada sam bila ovde, govore da su direktne strane investicije samo u januaru i februaru, u odnosu na tu istorijski dobru godinu, prošlu godinu, porasle za skoro 22%, 21,8%, da su ukupno strane direktne investicije u januaru i februaru u Republici Srbiji iznosile 436 miliona 900 hiljada evra, što je za 80 miliona više nego u najboljoj godini do sada. Toliko smo devastirani.
Pored toga, Agencija za privredne registre, dakle ne Vlada Republike Srbije, nego Agencija za privredne registre, je prekjuče izašla sa izveštajem koji kaže – dobit privrede u 2017. godini bilo je 437 milijardi dinara, odnosno 3,7 milijardi evra više nego duplo bolji rezultat u odnosu na 2016. godinu. Toliko smo devastirani.
Javni dug smo spustili ispod 60%. Danas je 59,5%, dakle, ispod mastritskih kriterijuma, što znači mnogo bolje nego većina članova EU. Eto, toliko smo devastirani.
Na današnji dan stanje u budžetu Republike Srbije – suficit od 3,9 milijardi dinara, planiran deficit u prva četiri meseca bio je 40,1 milijarda dinara. Dakle, rezultat je bolji od očekivanog za samo 44 milijarde dinara. Toliko smo devastirani.
Kada pričamo o uništenoj državi, samo u prva četiri meseca je tu uništenu, devastiranu državu, vašu državu, za koju se ja nadam da bi trebalo da imate ponos u ovome što danas pričam, posetio: premijer Japana, predsednik Evropskog parlamenta, predsednik Evropske komisije, premijer Belgije, predsednik Evropskog saveta i predsednik Evropske investicione banke. Eto, toliko smo devastirani. Toliko je uništena ova država, pa su se oni svi zabrinuli i došli ovde da kažu kako je Srbija lider u regionu.
21/2 BD/BM

Neću da nastavljam dalje oko rezultata i toga koliko je besmisleno reći da je Srbija danas devastirana i uništena država. To stvarno može da kaže neko ko je samo izuzetno maliciozan i nema nikakvog respekta prema onome što rezultati i cifre govore.
Što se tiče FATF-a, još jednom ću reći, ako išta vredi, ne postoji nikakva crna lista i Srbija nije ni na kakvoj crnoj listi. Srbija jeste, nažalost, na listi za pojačani monitoring ili nadzor, iako je jedna od retkih zemalja koja je od ukupno 40 preporuka, u trenutku kada je jedna zemlja sveta iskoristila sav svoj uticaj da se nalazimo na listi za pojačani monitoring, od 40 preporuka ispunila 35. U tom trenutku, mi smo rekli – u redu, napravićemo kao Vlada koordinaciono telo, potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova će voditi to koordinaciono telo i do kraja juna ćemo ispuniti sve ostale preporuke i usvojiti sve one zakone koje smo trebali da usvojimo u narednih godinu dana.
Od tada je usvojeno još dodatnih pet zakona koje ste usvojili vi kao Narodna skupština i još tri dodatna zakona, koje smo kao predlog usvojili mi kao Vlada i uputili na razmatranje Narodnoj skupštini, efikasnost koja mislim da nije viđena u zemljama EU koje su nam rekle da mi to sigurno nećemo uspeti da uradimo do kraja juna i videće kako ćemo sigurno uspeti da uradimo.
Što se tiče Kosova, mogu vam reći samo ovo – boriću se svaki dan da nađemo najbolje moguće rešenje iz teške situacije za sve građane Republike Srbije. Potpisaću sve ono što je potrebno da se potpiše da građani Republike Srbije budu bezbedni, da imaju sigurnu budućnost i da imaju prosperitet ispred sebe.
Tako da, hvala vam na tome. Očekujem nova pitanja. Hvala.
PREDSEDNIK: Reč ima ministar Jadranka Joksimović. Izvolite.
JADRANKA JOKSIMOVIĆ: Evo, ja bih samo dodala nekoliko stvari, pošto vidim da je potpuno ili nerazumevanje, nedostatak volje da se nauči, da se pročita. Interpretacije se nikad ne čitaju. Čitaju se originalna dokumenta. To se otprilike nauči na prvoj godini fakulteta, da kad imate dokument, pročitate dokument i onda imate sopstvene interpretacije, ako ih imate i ako su validne.
Druga mogućnost koja postoji, to je da zaista ne razumete proces, i to je legitimno i uvek treba pitati. Dobro je što pitate, jer ono što vi ne razumete jeste šta je suština svakog izveštaja i zašto izveštaj postoji kao forma za one zemlje koje su u procesu evropskih integracija i koje su kandidati.
Dakle, izveštaj je instrument kojim se utvrđuje presek stanja u reformama. Dakle, ne daju se političke ocene. Politička ocena je data samo u jednom izveštaju i to u izveštaju iz 2010. na 2011. godinu, kada je bio toliko tužan i skandalozan narativ kojim se opisivalo stanje u Srbiji u oblasti pravosuđa, u oblasti korupcije. To je neponovljiv narativ. Nadam se da nikad više takav narativ u izveštaju, kakav je bio 2010-2011. godine, a pretpostavljam da se sećate ko je tada uređivao reformski proces u Srbiji, se nikada više neće ponoviti.
Delovi oko ekonomije u to vreme, koji su pripisivani, koji su takođe bili loši, koji su pripisivani ekonomskoj krizi, a sećamo se da su nas neke vaše, čini mi se, partijske kolege ubeđivale kako će ekonomska kriza zapravo proizvesti neverovatno pozitivne efekte na sjajnu srpsku ekonomiju u to vreme, samo što to nekako nije bilo prepoznato. E, tada je data politička ocena i preporuka, u tom izveštaju, jednoj drugoj Vladi koja nije uspela da zbog toga ni otpočne pregovore, zvanične, sa EU.

22/1 TĐ/MJ 16.55 – 17.05

Ovaj izveštaj, ako mogu da ga nazovem izveštajem koji je pozitivan, a mogu da ga nazovem, dakle, ukupno govoreći u onom smislu koji izveštaj meri napredak u određenim oblastima koje su pobrojane od ekonomskih, političkih, regionalne saradnje, pa i normalizacije odnosa između Beograda i Prištine u najvećoj meri je konstatovan napredak, negde manji, negde veći, i to je činjenica, i to je ono što smo rekli građanima Srbije otvoreno. Dakle, i to je ono što ne mora ni Evropska komisija da nam kaže, pa znamo mi da treba i znaju svi građani Srbije da još više moramo da radimo na reformi pravosuđa.
Zaboravili ste da pomenete da je postignut, ne samo određeni napredak, nego da je naročito pohvaljeno smanjenje broja zaostalih predmeta i izvršenja i uspostavljanje mera za ujednačavanje sudske prakse, što je ono što građane najviše zanima, da im ne čame predmeti po 10, 15 i 20 godina kako se to, nažalost, dešavalo. To je ono što građani mere.
Da li su ustavne promene neophodne? Da, jesu zato su bila dva kruga debate, poslati amandmani Venecijanskoj komisiji koja je zaista referentan okvir koji može da da preporuke u odnosu na to da li su ustavni amandmani u skladu sa postojećom svetskom praksom, dobrom praksom, pre svega, ili najboljom praksom, pa i tada ćemo ponovo ići na debatu da bi se u potpuno parcipativnom i inkluzivnom procesu došlo do najboljih rešenja.
Nemojte da se podsećamo reforme pravosuđa od pre nekoliko godina koja je tako katastrofalno propala. Zato smo oprezni i zato možda nešto i kasni da ne bismo došli u situaciju da nam se onakva reforma pravosuđa još jednom desi. To je najveći interes građana Srbije. Dakle, da li će to biti vaš argument, da li ćemo otvoriti jedno poglavlje zbog toga manje ili više, ja smatram da je važno i, kao ministar nadležan, izuzetno je važno, ali je još važnije da ova oblast bude uređena na način na koji će zaista da pruži sigurnost našim građanima, da uspostavi vladavinu prava i ja mislim da smo mnogo toga uradili. Svaka druga interpretacija je maliciozna. Možemo da idemo dalje u komparaciju prethodnih izveštaja sa ovim izveštajem.
Pomenuli se pravno obavezujući sporazum, pa kada čitate izveštaj, onda pročitajte i ono što sama formulacija nosi u sebi, a što bi kao osoba koja se bavi politikom morala da zna. Hitno postizanja pravno obavezujućeg sporazuma, pa nije sporno, ako se prethodno hitno u potpunosti implementira jedan drugi pravno obavezujući sporazum, a to je Briselski sporazum i ako se uspostavi zajednica srpskih opština.
Prema tome, unesite više širine i razumevanja za ono što je bilo, kako je napredovalo i gde smo sada, a sada smo na dobrom putu, a puno posla je pred nama, i to znaju građani i građani zato na izborima glasaju kako glasaju, jer umeju da prepoznaju rezultat i da daju poverenje za još bolju budućnost.
PREDSEDNIK: Ministar Stefanović želi da vam odgovori.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Pretpostavljam da bi ovaj govor gospodina Aleksića mogao da bude tačan da ga je izneo negde početkom 2012. godine. Slažem se za taj period gotovo sa svim ocenama. Neke su bile malo teže od ovih koje ste vi izneli, ali za 2012. godinu apsolutno verno oslikava, i to u najboljem slučaju.
Jedna stvar me je zabrinula. Nadam se da vam to nije bila namera. Čini mi se da se iznošenjem određenih stavova, interpretacija iz tog izveštaja se založili za ukidanje medija u Srbiji ili barem onih medija koji nisu po volji EU. Dakle, ako se EU ne sviđa kako neki mediji izveštavaju, treba ih ukinuti, ako ja to dobro tumačim. Dakle, ili vi bar to iznosite kao važnu stavku iz izveštaja Evropske komisije.

22/2 TĐ/MJ

Ja bih ipak da sačekamo da EU ukine tabloidne medije, pa kada oni u svojim zemljama ukinu tabloidne medije, da se mi onda držimo toga što su oni uradili. Do tada, mislim da treba da se držimo onoga što su rekli da sloboda medija nema ograničenja, a to znači, kao što mi to uvek kažemo ljudima iz EU kada dolaze ovde – možda vam se ne sviđa to što mediji govore, ali to je sloboda mišljenja i govora. Ne može uvek da vam se svidi sve ono što se piše. Ne može da bude lepo samo ono što se sviđa jednima, a da nije lepo što se sviđa drugima. Ne sviđa se jednima i drugima, i to je demokratija, zato je Srbija demokratska država u kojoj postoji sloboda mišljenja, vama se ne sviđa jedno, meni ne sviđa drugo, ali možemo da čitamo i vi i ja.
Bilo bi loše kada bi nam EU diktirala koje novine pišu lepo, pa da te držimo, a one novine što ne pišu lepo, taman ako se sviđaju narodu, onda treba da ih ukinemo. Mislim da to treba da ostavimo tržištu i televizije, i novine. Kome se nešto ne sviđa, promeni kanal ili ne kupuje novine. Ima pravo, to je demokratija. Nije demokratija da bilo ko od političara odlučuje šta je dobro napisano u novinama. Političari ne treba da se mešaju u to, kao što političari ne treba da imaju, kao što je rekla pokojna Verica Barać, apsolutnu i dominantnu ulogu u medijskom spektru i da svojim medijskim uticajem u marketinškim kućama ostvaruju ogroman profit, ostvarujući apsolutni uticaj bez ikakve slobode medija. Tačka. Misli se tada na Dragana Đilasa.
Druga stvar, kriminalne grupe, pozivam vas da pitate komesara Avramopulosa, koji je ipak najpozvaniji da govori o napretku Srbije u Poglavlju 24, da pitate predsednika Evropske komisije, da pitate komesara Hana i sve ministre unutrašnjih poslova, koji dođu u Republiku Srbiju, ili možete da im uputite dopis tamo kako ocenjuju saradnju u borbi protiv organizovanog kriminala zajedno sa Republikom Srbijom i njenim istražnim i policijskim organima u prethodnih nekoliko godina, kako ocenjuju rezultate koje smo sproveli u aktivnostima, u zajedničkim istražnim timovima sa nemačkom, austrijskom, španskom, belgijskom, francuskom policijom.
Na kraju krajeva, u poslednjih nekoliko dana imali ste prilike da vidite dve donacije koje je dobio MUP. Jednu donaciju nemačke policije, nemačke kriminalističke policije, kao zahvalnost za dobru saradnju i zajednički rad na rasvetljavanju, otkrivanju i hapšenju organizovanih kriminalnih grupa i zapleni 300 kilograma kokaina. Pokažite mi i jednu zemlju u regionu, jednu, koja je imala i blizu taj rezultat u zaplenama narkotika, u pronalasku ilegalnih laboratorija, sintetičkih i ostalih, i koja je imala taj broj operativnih informacija koje su dovele do hapšenja ljudi u drugim zemljama.
Drugo, imali smo donaciju Sjedinjenih država, zahvaljujući dobroj saradnji koju smo imali sa ICITAP programom, to je program Ministarstva pravde Sjedinjenih država, saradnju sa FBI i saradnju sa drugim institucijama sa kojima sarađuje MUP ovde.
Te dve velike zemlje su pokazale šta misle o saradnji sa nama u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Dakle, zašto bi te zemlje, sa jedne strane, mislile da smo loši, a sa druge strane nas nagrađivale za saradnju i dobar rad i rekli – da, želimo da unapredimo vaše kapacitete i sjajno sarađujemo sa vama? Na kraju krajeva, nemojte verovati meni, pitajte njih i ako vam bilo ko od njih kaže – katastrofa, ništa ne valja, Srbija nazaduje, dajte da čujemo to. Ja to nisam čuo od bilo kog čoveka. Naprotiv, čuo sam odlične ocene. Da li ima prostora da bude bolje? Naravno.

22/3 TĐ/MJ

Kada se poredi sa onim vremenom kada su ovde narko-dileri zaista vladali Srbijom i investirali novac od narko-trafikinga u Srbiju, ovo ne može da se meri. Vi danas nemate ni jednu ozbiljnije organizovanu grupu do koje policija ne može da stigne na teritoriji Srbije, apsolutno ni jedna. Nemate ni jednog ozbiljnijeg kriminalca koji ne mora da strahuje za sebe ako se bavi krivičnim delima. Mora da strahuje, nego šta. Nema čoveka čije ime ne sme da se izgovori, ne sme da se privede ili njegov auto ne sme da se zaustavi.
Dakle, kada sam postao ministar, to je često bila primedba građana, bila je primedba – zaustavljate jugiće, puntiće, ne smete džipove i mercedese. Svaki automobil, mercedes, BMV, audi, džip, zatamnjena stakla, ne zatamnjena stakla se zaustavlja i lično sam to rekao policajcima i kažem im i danas – svakoga slobodno i ne interesuje nas da kaže, kao što je nekad bilo, znate li ko sam ja ili da se poziva, da vidim baš tog koji će da se pozove na nekog. To danas ne može.
Dalje, od 2000. godine, mi smo u prethodnoj godini imali apsolutno najmanji broj ubistava u Srbiji, najmanji broj krivičnog dela ubistva, 76. U periodu, recimo, od 2000. do 2010. godine to se kretalo i do 154, 158, 160 godišnje. Dakle, ovo je više nego duplo bolje. Nije dobro kada imate jedno ubistvo godišnje. Ono na šta u našem društvu moramo da uložimo energiju jeste nasilje u porodici. To je stvar u kojoj moramo da edukujemo našu populaciju. Tu nije sve u rukama države, ali na tome zajedno moramo da radimo.
Ono što jeste dobro, danas se u Srbiji ne ubijaju novinari, ne ubijaju se policajci, ne ubijaju se ljudi na mitinzima, ljudi koji drugačije misle, a ubijani su u vreme vaše vlasti. I jedni, i drugi, i treći, ubijani jer su imali drugačije mišljenje.

23/1 AL/IĆ 17.05 – 17.15

Najgore od svega, po pet, šest, sedam godina niko nije hteo da otvori istragu. Mi smo lako rešili, za manje od godinu dana. Kad rešite za godinu dana, a neko nije hteo za sedam, to pokazuje da je bilo moguće, samo nije bilo volje, nije bilo želje, jer ti ljudi nisu pripadali toj strani, nego su bili s druge strane.
Zato mi je drago što je Srbija danas značajno napredovala i u vladavini prava i u poštovanju svih evropskih normi koje imamo i u saradnji sa svetskim i evropskim organima za gonjenje svih organizovanih kriminalnih bandi. Po rezultatima jasno se vidi da je Srbija ubedljivo prva od svih zemalja u regionu u takvoj vrsti rezultata. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Da li želite da postavite još jedno pitanje?
MIROSLAV ALEKSIĆ: Zahvaljujem.
Po ustaljenoj mantri govorili ste o onome šta ja vas nisam ni pitao i uglavnom ste pričali o nekakvim rezultatima koje treba da nam saopšte neki ljudi koji ne žive u Srbiji. Zato, pozivam građane Srbije da oni pročitaju ovaj izveštaj pa neka sami procene šta je istina, a šta je laž.
Dalje, postavljam ponovo pitanje vama, gospođo premijerka na početku da ne bi ponovo preskočili odgovor, da li ste spremni kao premijer da potpišete pravno-obavezujući sporazum sa Prištinom u kome će biti definisano da se Srbija i Kosovo neće blokirati u članstvu u međunarodnim organizacijama, tj. da im omogućite stolicu u UN?
Drugo pitanje – da li ste se sreli sa predstavnicima lobističke kuće „Trnberi“ u Beogradu, sada kada je Levandovski ovde bio? Da li ste dogovarali usluge, da li ste dogovorili ko to plaća i šta će građani Srbije dobiti zauzvrat?
Dalje, što se tiče interpretacije ništa ja, gospođo ministre, nisam ovde interpretirao, već sam čitao ono što stoji na vašem sajtu. Dakle, ovo su dokumenti, odnosno citati iz dokumenta koji stoji na sajtu Ministarstva za evropske integracije.
Što se FATF-a, ja se zahvaljujem ministru Stefanoviću koji je bio vrlo korektan ovde kad smo govorili o zakonima o policiji i koji je rekao da imamo propust i da treba da se isprave do juna.
Vi ste, gospođo premijerka, rekli da izveštaj FATF-a više ne odražava realnu situaciju mnogo pre te skupštine kad smo usvajali i raspravljali o tim zakonima koje moramo da donesemo da bi bili sklonjeni sa te crne liste. Znate sa kim smo na toj crnoj listi? Vi znate, sa Severnom Korejom, Etiopijom, Irakom, Iranom itd, jedina zemlja iz Evrope je Srbija, jedina zemlja. To je činjenica.
Dalje, što se tiče medija, ja ću da vam kažem da je Srbija danas u 2018. godini za 10 mesta po Izveštaju o medijskim slobodama nazadovala tri zadnje godine 2026, 2017. i 2018. Svake godine nazadujemo za po 10 mesta unazad. To je podatak i to govori o tome da nezavisnim medijima preti nestanak, verovatno, u Srbiji, da će Srbija ostati crna rupa gde će se građanima plasirati samo ono što je u interesu vladajuće većine i sprovoditi i ona propaganda koja je u interesu vlasti.
Četvrto, jako važno, a vi ste maločas rekli da je ozbiljan posao sprovesti rekonstrukciju, da, jeste, ali ste odustali od te rekonstrukcije onog trenutka kada je predsednik rekao da nije važno da li će ona biti za 15 dana, dan ili dva meseca, potrebno je da razgovaramo o celom paketu, a taj ceo paket podrazumeva i noramalizaciju odnosa i potpisivanje pravno-obavezujućeg sporazuma sa Kosovom.
Da li to znači da će u međuvremenu neki ministri samoinicijativno da se povuku iz Vlade koja će taj sporazum potpisati? Zahvaljujem.
PREDSEDNIK: Hvala.
23/2 AL/IĆ

Predsednice Vlade, izvolite.
ANA BRNABIĆ: Zaboravila sam da vam odgovorim na ovo pitanje za koje sam rekla da mi je najfascinantnije za te lobiste neke. Ja ne znam uopšte ko su ti ljudi, ja nikad u životu nisam čula za te ljude, ja ne znam šta oni rade, ja uopšte ne znam odakle vama, nisam znala da su bili u Srbiji, ne znam kod koga su došli. Te informacije koje ima Vuk Jeremić, koje šalje preko Tvitera, koje su informacije na nivou istinitosti da Angela Merkel neće da se vidi sa Aleksandrom Vučićem, pa ga ona pozove dva dana posle toga su meni fascinantne.
Stvarno, hajde da se bavimo nekim stvarnim stvarima. Ja ne razumem, ok, ovo jeste vreme onih post-istina, ali vi ste ga baš odvukli u jedan onako ozbiljan ekstrem sa post-istinama.
Dakle, da budem jasna i glasna, za građane Republike Srbije, niti znam kako se zove taj čovek, čula sam da se zove slično kao neki poljski fudbaler, niti znam šta on čovek radi, niti sam se videla sa njim, niti sam imala vremena da se vidim sa njim, s obzirom na to da sam se samo ove nedelje videla sa premijerom Belgije, sa gospodinom Donaldom Tuskom, sa gospodinom Hojerom, predsednikom Evropske investicione banke, prošle nedelje sa predsednikom Vlade pokrajine Bedenvinterberg, gospodinom Krečmanom.
Dakle, ja nemam vremena da se viđam sa tim nekim lobistima za koje vi znate i koji su vam toliko bitni da ih pratite po svetu gde idu. Ne zanima me, ljudi.
Nemamo nikakve veze sa njima. Mogu da vam garantujem da Vlada Republike Srbije nikakve lobiste ne angažuje i da ništa od toga nije plaćeno ni ličnim parama ni iz budžeta Vlade Republike Srbije.
Ovo je jedna od neverovatnih post-istina. To su neke od tih stvari za koje, ok, reći ćete mi – ljutim se, ja ne znam kako da odgovaram na te stvari. Ne znam ko vam je lobista. To sam odgovorila.
Što se Kosova tiče, zašto insistirate o tome da ja vama kažem kakav ću ja sporazum da potpišem. Takvu ste grešku napravili sa Međunarodnim sudom pravde. Šta vi mislite da ćemo mi sada dok mi pregovaramo o Sporazumu o normalizaciji, vi insistirate da vam predsednik Vlade kaže kakav ja sporazum hoću da potpišem. Čekajte, gde je tu diplomatija. Koliko je neverovatno da vi ne možete da razumete da vam ja sada kažem kakav ću sporazum da potpišem.
Rekla sam svima šta će Vlada Republike Srbije da uradi. To se tako ne radi. To se možda tako radilo kada smo mi gubili poene na Međunarodnom sudu pravde zato što se diplomatija tako strateški vodila.
Hoću jasno da vam kažem zbog građana Republike Srbije koji gledaju ovaj prenos, neću se ni u jednom trenutku uplašiti, ni libiti da potpišem šta god treba da se potpiše da građani Republike Srbije imaju punu sigurnost, punu bezbednosti i punu garanciju daljeg prosperiteta. Neću se lično plašiti da uradim. To je moja odgovornost. To je moja obaveza koju sam preuzela ovim poslom.
Za rekonstrukciju. Molim vas, nemojte takvim stvarima da se igrate. Ja sam rekla da se rekonstrukcija stopirala nakon terorističkog akta na Kosovu, u Kosovskoj Mitrovici protiv našeg naroda i Marka Đurića kao direktora Kancelarije za KiM. Čovek je bio otet, besomučno vođen ulicama Prištine. Stvari koje ni najveći prijatelji Prištine nisu mogli da veruju. To je jedno srednjovekovno ponašanje.
U tom trenutku sa takvom situacijom bezbednosnom kada zaseda Nacionalni savet za bezbednost vama je normalno da ja kao predsednica Vlade razgovaram oko rekonstrukcije Vlade. Ne, meni je normalno da mi je potrebno puno nacionalno jedinstvo.
23/3 AL/IĆ

Molim vas da se sa takvim stvarima ne igramo. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Komentar.
MIROSLAV ALEKSIĆ: Zahvaljujem.
Da konstatujem, što se tiče Pravno obavezujućeg sporazuma, rekli ste da ćete ga potpisati i čestitam vam na tome i vama i vašoj Vladi. Bićete upisani u istoriju ako tako nešto uradite.
Drugo, niste mi odgovorili na pitanje oko lobista. Nisam vas pitao za Levandovskog, nego sam pitao za dve druge osobe, Majka Rubina i Džejsona Ozborna koji su boravili ovde u Beogradu. Vrlo precizno sam postavio pitanje.
Dalje, što se tiče Međunarodnog suda pravde, šta je to promenilo. Da li je možda promenjena rezolucija, jer možda ne odlučuje Savet bezbednosti UN o tome, jel je to uticalo na vaš pregovarački postupak u zadnjih šest godina u Briselu jer ste implementirali sve što je na štetu srpske strane bilo predviđeno Briselskim sporazumom a sada kukate i plačete što Albanci neće da formiraju Zajednicu srpskih opština i pravite koje kakve predstave. To je dokaz vaše nesposobnosti u pregovorima da zaštite interese Republike Srbije. To je početak i kraj svake priče i građani to treba da znaju.
Što se tiče rezultata ove Vlade, građani će to najbolje osetiti i najbolje osećaju u ovih šest godina, pa neka oni sami procene, ali kako sada stvari stoje, gospođo premijerka, oni beže glavom bez obzira iz ove države.

24/1 JČ/CG 17.15-17.25

To je nešto čime vi treba da se bavite, a ne ovde različitim spinovima, zamenama teza i kojekakvim pričama. Pričate bajke već šest godina i držite pod potpunom kontrolom medije, da bi građani mogli da raspoznaju šta je istina u ovoj državi, a šta nije istina.
Tako da vas pozivam da malo više radite na onome za šta se zalaže ova Vlada, a to su evropske vrednosti u Srbiji, evropsko zakonodavstvo, vladavina prava, medijske slobode, sloboda izražavanja i da pri tom sačuvate nacionalne interese Republike Srbije koje izgleda nećemo uspeti posle vas da sačuvamo po pitanju Kosova, pravno obavezujućeg sporazuma i učešća i članstva Kosova u UN. To je praktično suština priznavanja Kosova.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević. Izvolite.
MARIJAN RISTIČEVIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da je tačna ona izreka da ljudska zloba dolazi iz nemoći i od zle namere.
Moje je pitanje modifikovano. Pitam ministra za rad i socijalna pitanja da li postoji još uvek pojava koja je postojala u Trsteniku, da neko od države uzme 55 miliona dinara za negu starih lica i da ne možete da pronađete ni jedno staro lice koje je negovano, a da pri tome taj kasnije postane narodni poslanik?
Takođe, pitanje za Vladu ili ministra koji treba da komentariše izgradnju je sledeće, evo, ode, pitanje za ministra policije – šta će preduzeti povodom gradnje, divlje gradnje i ugradnje gasovoda u Trsteniku, koji je građen za vreme vlasti u lokalnoj samoupravi gospodina Aleksića? To je bila divlja gradnja od strane firme koja se zove „Bos“, koja je dobila samim tim i poslove gasifikacije. Na to može da odgovori i ministar za lokalnu samoupravu, da li su takve pojave sada poznate?
Idemo dalje, pitanje za Vladu, za ministra spoljnih poslova, za ministra policije, odnosi se na sledeće – da li postoji sprega, a poznato je da Srbija ne može pasti zbog pritisaka spolja, ako joj neko ne pomogne iznutra, da li postoji sprega između spoljnih faktora dela međunarodne zajednice, Vuka Jeremića, Borka Stefanovića, Đilasa i Jankovića, da li postoji međusobna sprega u svrhu rušenja suvereniteta Republike Srbije?
S tim u vezi, pitanje za ministra finansija i Vladu, šta će da urade povodom skandaloznog ponašanja u finansijskom smislu Vuka Jeremića, koji je izgleda nasledio naftni izvor u selu Ježevica kod Čačka, povodom nenamenskog trošenja sredstava dok je bio ministar spoljnih poslova, na našu žalost, gde je jedan let plaćen 70.000 evra, gde je jedno prenoćište plaćeno 1.500 dolara, gde je džeparac mesečni bio 25.000, gde je prodata državna svojina „Energoprojektu“ i drugim firmama u inostranstvu? Šta će MUP i šta će Ministarstvo spoljnih poslova, šta će Vlada, šta će čak i Ministarstvo odbrane preduzeti po tom pitanju?
Na kraju, pitanje za ministra policije – da li ova pomenuta gospoda, koji su organizatori, po meni, protesta u Nišu na zakonit način prijavljuju javna okupljanja koja se dešavaju sada u Nišu, s obzirom da se ona ne mogu tretirati kao spontana, jer u njima učestvuju lideri opozicije, bez obzira što ja ne vidim koga oni predvode kao lideri, ali oni su po meni organizatori i te demonstracije ne mogu biti spontano okupljanje?
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima predsednica Vlade Ana Brnabić.
ANA BRNABIĆ: Poštovani narodni poslaniče, hoću samo da vam kažem da će sve svakako biti ispitano i svakako imamo ministre koji su kompetentni, a i dovoljno hrabri da takve stvari ispitaju, da to uradimo.
24/2 JČ/CG

Htela bih samo da iskoristim ovaj trenutak da čestitam Milici Nikolić, koja je osvojila bronzu na evropskom prvenstvu u Izraelu u džudou. Ovo je posle 15 godina prva medalja za žene u džudou, tako da je veliki uspeh. Svaka čast, stvarno.
Kada smo kod toga, eto još jedne stvari zbog koje ćemo, kao što je jedan poštovani narodni poslanik rekao, biti upisani u istoriju. Ponosim se, mi ćemo biti upisani u istoriju kao jedna sledeća vlada u nizu, u kontinuitetu sa prethodnom vladom koja je za samo tri godine izvukla zemlju sa ivice propasti, bankrota do budžetskog suficita i ozbiljne domaćinske kase, zemlje koja samo u tri godine je postala od najgore zemlje po izdavanju građevinskih dozvola npr. jedna od prvih deset zemalja po izdavanju građevinskih dozvola, svetskog šampiona po privlačenju stranih investicija. Dakle, istina, bićemo upisani u istoriju.
Moram samo još nešto da vam kažem, građani će sami proceniti. Koliko puta želite da građani sami procene? Godine 2014. su građani sami procenili, pa su 2016. godine građani sami procenili, pa su 2017. godine sami procenili, pa su 2018. godine građani sami procenili i vama i dalje nije jasno. Građani su procenili i cene i svaki put, svake godine sve je veća vera i u SNS i u vladajuću koaliciju.
Treba reći da su građani sami procenili i vaš učinak, procenili su građani Beograda npr, koji je, ja mislim, centar snage ovih stranaka, gde je koalicija okupljena oko pet stranaka poštovanog narodnog poslanika osvojila veličanstvenih 2,24% ili 18.000 glasova. Građani jesu sami procenili. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Želite još jedno pitanje da postavite, gospodine Rističeviću?
Izvolite.
MARIJAN RISTIČEVIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, moje drugo pitanje se odnosi na poljoprivredu. Malopre ode čovek koji je hteo u Vladi SNS da bude ministar poljoprivrede, pa pošto nije bio, sad mu ne valjamo.
Dakle, oni misle da mi ne rešavamo dovoljno brzo probleme koje su oni ostavili. S tim u vezi, pre poljoprivrede, želeo bih da mi odgovore ministri, nadležni ministri i predsednik Vlade šta će preduzeti da se sankcioniše ponašanje Vuka Jeremića i Borisa Tadića vezano za rezoluciju koja je zamenjena i u UN smo dobili umesto UNMIK Euleks?
Takođe, šta će biti preduzeto zbog pitanja Međunarodnom sudu pravde, koje je po meni namerno postavljeno tako da samoproglašena nezavisnost Kosova dobije određen legitimitet i šta će preduzeti povodom aktivnosti Vuka Jeremića i Borka Stefanovića, koji su po depešama „Vikiliksa“, a i naše službe tvrde da su istinite, u ambasadi SAD tražili da utiču na Albance da nezavisnost Kosova ne proglašavaju pre nego što Boris Tadić bude izabran za predsednika? To se i desilo, 2008. godine je Boris Tadić, kandidat DS, dao zakletvu 15. februara, a 17. februara su Albanci samoproglasili nezakonitu nezavisnost. S tim u vezi oni se nisu ni namrštili. Da li će to Vlada i nadležni organi jednom sankcionisati? To je pitanje i za ministra spoljnih poslova.
Što se poljoprivrede tiče, moje pitanje se odnosi, i pre svega sam zahvalan na tome što Vlada u odnosu na 2006. godinu, kada je izdvajano 136 miliona evra podsticaja, sada izdvaja 150 miliona više ili 2011. godine, kada je DS izdvajala 188 miliona evra, sada se izdvaja od 281 do 309 miliona. Zahvalan sam na tome, ali pitam premijerku, s obzirom da postoji suficit u budžetu, da li je moguće u rebalansu budžeta obezbediti dodatnih pet milijardi, kojima bi se pre svega podsticala proizvodnja i specijalizovala u malim poljoprivrednim gazdinstvima, a s tim u vezi, udruživanjem i prerađivačka industrija?
24/3 JČ/CG

Mislim da i ministar poljoprivrede može da odgovori na to pitanje, jer verujem da mala poljoprivredna gazdinstva imaju perspektivu samo ukoliko se udruže, ukoliko ih specijalizujemo za povrtarstvo i voćarstvo i ukoliko im omogućimo da se bave preradom i na određen način budu mešovita, a i EU smatra da takva vrsta mešovitih gazdinstava i demografski ima važnu ulogu i predstavlja novu nadu za zapošljavanje u Evropi, pa tako i u Srbiji. Hvala.

25/1 MG/MĆ 17.25 – 17.35

PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar, Branislav Nedimović.
BRANISLAV NEDIMOVIĆ: Zahvaljujem poštovana predsedavajuća.
Poštovani narodni poslanici, što se tiče ovog konkretnog pitanja vezano za poljoprivredu i za sredstva koja su eventualno neophodna za dalje unapređenje stanja srpske poljoprivrede, želim pre svega da iskažem zahvalnost Odboru za poljoprivredu Skupštine Srbije na inicijativi koju je podneo pre više nedelja, a vezana je za subvencije koje dajemo, za tovno govedarstvo, koje dajemo za ovčarstvo, koje dajemo za kozarstvo.
Mi smo tu inicijativu prihvatili i u skladu sa tim izmenili pravilnike i zbog toga sam zahvalan svim poslanicima koji učestvuju u radu Odbora, jer mislim da je jako važno da u međusobnoj komunikaciji učinimo što više i što bolje možemo za srpsku poljoprivredu.
Poštovani gospodine Rističeviću, zahvalan sam, jer, vrlo retko u ovom Parlamentu se priča kolike su bile subvencije pre sedam, osam godina, kakvo smo stanje imali pre sedam, osam godina u srpskom agraru, kakva je situacija danas.
Gotovo da je neprimetno prošlo, da je za prethodnih pet, šest godina gotovo dupliran iznos sredstava za subvencije, a to je činjenica. I to su brojevi, to ne može niko da skloni, ukloni na bilo koji drugi način da čita, pošto vidim da ovde očigledno kao da čitamo na nekim različitim načinima i kao da smo u školama učili neke druge maternje jezike. Ali, šta da radite. Nekome možete da pričate danima, godinama, ne biste mu nikad objasnili, jer nema ni volju, ni želju, a možda ni sposobnost da razume.
Što se tiče toga koji su trendovi u srpskom agraru i zašto potreba za daljim izdvajanjem, moram reći da smo mi u odnosu na i 2016. godinu, u 2017. godini imali povećanje budžeta za poljoprivredu, isto tako i 2018. godine, odnosno 2017. godine imali smo skoro 13,7% povećanje budžeta za poljoprivredu. Ali, sve je više zahteva, sve je više ljudi koji se prijavljuju za dobijanje podsticajnih sredstava. Sve je više ljudi koji ulaze u sistem i žele da matiče svoja grla i žele da učestvuju u sistemu koji pruža mogućnost da učestvujete kvalitetno na tržištu.
Jako je važno obratiti pažnju na ovu prerađivačku industriju koja je malopre pomenuta. Ja ću danas i vas obavestiti još jednom, a pretpostavljam da ste to i videli. Jedan od simbola srpske mesne industrije, jugoslovenske mesne industrije „Srem“ Šid, koji ima najveće rashodne kapacitete na prostoru bivše Jugoslavije, danas je prodat, odnosno juče je potpisan sporazum, danas je to obelodanjeno.
Ono što je jako važno, srpski privrednici, srpski prerađivači su kupili taj kompleks, a još što je važnija stvar i vrlo često ljudi to smetnu s uma, da je na osnovu Sporazuma između Srbije i Turske o bescarinskog izvozu goveđeg mesa, omogućena veća potražnja za ovom robom, da imamo kupce na drugoj strani za pet hiljada tona goveđeg mesa, upravo iz tog razloga, zato što imamo tu potražnju. Kao rezultat toga došlo je do ove investicije i u narednih mesec i po, dva biće u potpunoj funkciji.
Želim još jednu stvar da kažem koja nije pomenuta malopre, a u kontekstu je prerađivačke industrije. Vi kad želite bilo kome da izvezete robu, da li je reč o EU, Evroazijskoj uniji, Turskoj, nekom trećem, četvrtom, postoje različiti standardi. Nemaju danas svi iste standarde kakvu robu žele da uzimaju.
Evo na primer, kada je reč o Turskoj, svega četiri subjekta u Srbiji ispunila su uslove za izvoz mesa iz Srbije prema Turskoj. A zašto je to tako? Imali smo potpunu devastaciju zadnjih 20, 30 godina, iz različitih razloga. Neki su razlozi
25/2 MG/MĆ

bili sankcije, mnogo više privatizacije i potpuni haos koji je tu nastao. Naročito u prerađivačkoj industriji. Gotovo da na prste jedne ruke možete da nabrojite, osim mlinsko-pekarske industrije, koje su uspešne privatizacije bile u prehrambenoj industriji.
Nama je potreban taj zamajac, jer to je platforma na koju se svi kače. Tu se kači sva poljoprivreda. Možete da proizvodite na jedinci površine koliko god hoćete, koliko god rezultate da imate, ako nemate tržište i nemate prehrambenu industriju, vi nemate kome to da prodate i sami sebe posle gušite sa cenom.
Četiri subjekta su dobila tu dozvolu od strane turskih organa i od strane naših organa. Dva se nalaze na prostoru Raške oblasti, jedan se nalazi u Valjevu, jedan se nalazi u Paraćinu, ali šta je, u čemu je kvaka? Svega 100 goveda dnevno smo mogli da preradimo i isporučimo na to tržište i sad takvim tempom teško da bismo uspeli ovu kvotu od pet hiljada tona.
Sa ovim kapacitetom koji je danas, koji će klati četiri puta više, nego u čitavoj Srbiji što ima, mi ćemo stići možda do tih pet hiljada. Ako Bog da 7. maja kada budemo imali sa predsednikom Vučićem razgovore u Turskoj, da tu kvotu i povećamo, radimo na tome kako bismo što više imali. A ono što je dobro imamo i zainteresovane nove investitore ovde.
Da se vratim sada na male poljoprivrednike. Zašto je važno u godini koja je u toku i u godinama koje su ispred nas da sve više odvajamo za poljoprivredu i prehrambenu industriju? Zašto što je upravo tu kvalitet. Mi beležimo suficit sa svakom zemljom koja se nalazi u okruženju. Mi dominiramo sa kvalitetom hrane, iako vrlo često ponekad opravdano, ponekad ne, nalazi se pod lupom, pod znakom pitanja kvalitet srpske prehrambene industrije, ali, ako imate suficit, ako je taj suficit u odnosu 90 prema 10, u odnosu na drugu stranu su ti odnosi, onda zamislite kakvi su potencijali tu. I ne samo ovde, kada je reč o zemljama CEFT-e, nego, pazite, mi smo juče, to malo ljudi zna, dobili sertifikate za goveđe meso i od Kine, za tri naša prerađivača. Sa Emiratima završimo celu priču.
Važna su nam tržišta koja dobro plaćaju, a ne tržišta samo koja ne mogu po cenama da budu ista ili slična nama, jer onda tu nema konkurencije, onda mi tu nemamo šta da ponudimo. Ova tržišta koja su bogato platežno sposobna su u stvari tržišta u budućnosti na koja ćemo mi ići.
Što se tiče Malia, potpuno je u pravu gospodin Rističević kada kaže da moraju da diverzifikuju svoju poljoprivrednu proizvodnju i moraju da se okrenu voćarstvu i povrtarstvu. Iz tog razloga je neophodno više novca uložiti u poljoprivrednu infrastrukturu, u sisteme za irigaciju, u elektrifikaciju polja. Vrlo često postavljaju pitanje – šta je to elektrifikacija polja, nećemo valjda u njive da dovodimo bandere. Da, baš ćemo da ih dovodimo tamo, jer tako pojeftinjujemo proizvodnju na licu mesta, sistem za navodnjavanje ne pokreće dizel gorivo kao pogonski energent, nego električna energija koja je pet puta jeftinija po jedinici površine.
Možda to nekom liči smešno, možda sve ovo što pričam liči smešno, nemojte zaboraviti da imamo 650.000 poljoprivrednih gazdinstava. Od toga 370.000 gazdinstava koja isključivo od poljoprivrede žive. Koliko je tu domaćinstava? Svake godine i to je dobro, povećava se broj aplikanata za mere koje daje država i to zato što su te mere dobre. Kada dajete 50% za kupovinu sistema za navodnjavanje, 50% za zaštitne mreže, 50% za nabavku sadnih materijala, 50% za nabavku traktora, 50% za nabavku mehanizacije, potrebno je sve više i više novca.

25/3 MG/MĆ

Zahvalan sam zbog prethodne podrške koju smo imali, vezano za finansijska sredstva, ali moramo da budemo svesni, ovoga će biti sve više i više, i zahteva i neophodnih sredstava. Zahvaljujem.
PREDSEDNIK: Komentar, Marijan Rističević.
MARIJAN RISTIČEVIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam zadovoljan odgovorom. Proizvodnja hrane i proizvodnja pijaće vode je po meni najvažniji biznis, važniji od proizvodnje dijamanata, zlata itd. Kada nestane vode, hrane, onda ćete videti da ne može da se živi ni od zlata, ni od dijamanata.
S tim u vezi, zadovoljan sam odgovorom, ali s obzirom da su naše subvencije veoma niske u odnosu na Evropu, moram da kažem da podsticaji nisu samo podsticaji za poljoprivrednike. Dakle, od toga korist imaju i potrošači. Sa druge strane, najvažnije, korist imaju i prerađivači, jer dobijaju jeftiniju sirovinu i oni mogu da budu konkurentni na našem i na okolnim tržištima.
Dakle, to ne zadržavaju poljoprivrednici samo za sebe, jer moderna poljoprivreda bez podsticaja ne može da ostane. Zato pitam i predsednika Vlade i ministra poljoprivrede, s obzirom da imamo višak sredstava, da li možemo tih pet milijardi dodatnih da obezbedimo iz rebalansa budžeta, ukoliko ga bude, jer će poljoprivreda, ukoliko to usmerimo u poljoprivredu, svake godine višestruko vratiti taj iznos.
Ove nesrećnike koji su hteli da budu ministri poljoprivrede, pa pobegli, pozivam na slogu, jer je sloga gotovo pola pobede i pozivam ih da se okanu ćorava posla i đavolja posla, jer treba terati đavole i vraga od našeg praga. Hvala.

26/1 MZ/LŽ 17.35 – 17.45

PREDSEDNIK: Hvala.
Pitanje postavlja narodni poslanik Đorđe Vukadinović. Izvolite.
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Zahvaljujem.
Moram da kažem i da ne zaboravim u međuvremenu da pohvalim predsednicu Vlade. Prošli put sam, i to mislim da smo dužni mi iz opozicije da kažemo, rekao sam da dođe češće, da nije strašno, niko ne ujeda, i ona je poslušala, obećala i došla. Dakle, to je nešto za šta treba odati priznanje i nije lepo da mi to sada zanemarimo samo zato što smo opozicija, a, hajde da kažem, kolateralno, i predsednicu i rukovodstvo Skupštine, jer to rukovodstvo nije pribegavalo nekim manevrima kojima se ranije pribegavalo, da se izbegne taj poslednji četvrtak, pa da, eto, Vlada kao hoće, ali ne može, jer nema zasedanja Skupštine. Taj manevar su koristile prethodne vlade. Kada kažem prethodne vlade, mislim i na vlade SNS a i one pre SNS. Dakle, to je prosto nešto što treba konstatovati. Nećemo mi rešiti sada sve moguće probleme, ali nešto ćemo malo probistriti, čuće se neki argumenti za i protiv. Dakle, to je svakako za pohvalu.
Ono što ne znam da li je za pohvalu, ali malo za čuđenje, to je da, moram priznati, gospođo Brnabić, da bih ja voleo da živim u zemlji koja izgleda tako kako ste je vi pa i vaše kolege ovde opisali. To stvarno deluje kao jedna zemlja, sa tim podacima i citatima, prosperiteta, stabilnosti, reda, kažem, zaista deluje gotovo idealno. Mislim da bismo svi mi ovde voleli da Srbija zaista tako izgleda. Moj utisak je da Srbija tako ne izgleda, fakat, nema sada prostora da se sve to detalj po detalj, tačka po tačka raspravi. Ali, generalno mislim da građani to tako ne percipiraju.
Što se tiče ovoga da su građani sami procenili, vi ste pomenuli i pozivali se, s razlogom, naravno, na rezultate izbora koji daju za pravo tim vašim ocenama i procenama, ja bih rekao da bih se ja i sa time složio, samo uz jedno malo ali, a to je da su uslovi koji postoje na tim izborima iole fer, demokratski i ravnopravni, onda bih ja zaista skinuo kapu i rekao – da, vi ste u pravu. Ovako imam pravo na neku vrstu rezerve i sumnje u pogledu toga i fascinantnosti tim rezultatima.
Ali, ono što je problem i čime smo završili naš prošli dijalog, pre jedno mesec dana ovde, vi ste gotovo ljutito, ali uvređeno, ne prema meni, nego generalno, rekli – pa kako vam pada na pamet, to je bila moja poslednja konstatacija, kako možete pomisliti da bi neko bio tako glup, lud, ili tako ste neki izraz upotrebili, da formiranje tzv. zajednice srpskih opština prihvati kao neki poklon i da to onda bude opravdanje za potpisivanje pravno obavezujućeg sporazuma, koji bi uključivao i eventualno stolicu u UN. Dakle, vi ste sa indignacijom odbili samu pomisao da bi, ponavljam i naglašavam zbog građana, dakle, da bi nam u nekom trenutku taj ZSO, kojim nam se maše i obećava, evo, već šesta godina, i koji nikako da se formira, uz silno otezanje i zavlačenje, pre svega, naravno, sa albanske strane, ali rekao bih i uz nedovoljno insistiranje Srbije, da nam se taj ZSO na kraju ponudi kao neka vrsta utešne nagrade. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Predsednica Vlade ima reč.
ANA BRNABIĆ: Nisam čula jasno pitanje, ali ću vam svakako dati odgovor na generalni komentar.
Hvala vam, u svakom slučaju, što ste primetili da dolazimo u Skupštinu i da time odajemo stvarno, čini mi se, potpuno iskreno poštovanje prema Skupštini kao Vlada i što odgovaramo na sva pitanja i mi ćemo nastaviti kao Vlada sa tim i dolazićemo svakog poslednjeg četvrtka u mesecu.

26/2 MZ/LŽ

Kada kažete da bi voleli da živite u zemlji o kojoj ja pričam sa mojim timom, imam jednu fantastičnu vest za vas – vi živite u toj zemlji, tako da vam se ta želja ispunila. Sve reforme traže vreme i svi rezultati traže vreme. Mislim da ćemo se svakako makar složiti oko toga da je 2012. godine zemlja bila devastirana. Mislim da ako je nezaposlenost 26% ili između 24 i 26%, da to znači da je zemlja devastirana. Mislim da ćemo se složiti da je pravosuđe posle reforme koja je pokušana bilo devastirano. Mislim da je jako, jako teško, od toga gde smo bili na tri meseca od bankrota, da zaposlimo ljude, da podignemo plate, da imamo standard, da uložimo u zdravstvo, u javne usluge, u puteve. Kada nemate ni Koridor 10, nemate Koridor 11, da ne znate kako da dođete od Niša do Užica, mislim, te stvari traju i traže vreme.
Mislim da je po svakom objektivnom parametru, ali opet, ne nas u Srbiji, neko partnera iz EU, iz Svetske banke, Svetskog ekonomskog foruma, kreditnih agencija, rejting agencija, koje dva puta za dve godine povećavaju kreditni rejting Srbije, očigledno da je situacija u Srbiji mnogo bolja. Ne možete reći da ako je danas nezaposlenost između 12 i 13%, što je i dalje katastrofa, da je to gore nego 24%, ali je to i dalje jako teška situacija, situacija u kojoj, naravno, građani jako teško žive. Vi ne možete da imate dobre plate, kada ste imali nezaposlenost 26%. Pa vi tek treba da dovedete firme ili da podržite mala i srednja preduzeća da bi se napravili ti poslovi, pa onda da krenete u drugi krug, da se napravi konkurencija, da bi tržištem povećali plate. Ne možete da kažete – biće minimalna plata 180 dinara po satu. Vi možete, ali niko neće imati da plati tu platu. Jedino je tržište to koje može da podigne plate, a to traži vreme.
Ne možete da kažete – građani ne primećuju. Ako imate prvi klinički centar u istoriji Srbije završen, 52 miliona evra je uloženo u jedan od najboljih trenutno kliničkih centara sigurno u jugoistočnoj Evropi, onda to građani danas, koji nažalost moraju da se leče u tom kliničkom centru, svakako primećuju. Juče smo raspisali tender za izvođača radova za Naučno-tehnološki park Niš. Pre toga smo u oktobru otvorili Startap centar u Nišu. To ti studenti primećuju.
Da li treba bolje? Pa mora mnogo, mnogo bolje, ali Vlada mog prethodnika je tek napravila finansijsko ozdravljenje zemlje. Oni su jedva stigli da se bavi novim radnim mestima, zato što je valjalo, trebalo je zemlju izvlačiti iz bankrota. Ova Vlada je tek nasledila zdrav budžet, zdravu osnovu za brži rast i mi sada moramo da idemo u taj brži rast. Dakle, reforme traže vreme, rezultati se vide, ali sam ja sigurna da će se videti iz godine u godinu.
Na kraju krajeva, možemo da razgovaramo oko izbornih uslova. Ja se sa vama ne slažem svakako, zato što živimo u 21. veku, gde potpuno ne možete da iskontrolišete javnu reč, što svi vi znate, pre svega preko društvenih mreža, vi ste aktivni na „Tviteru“ i na ostalim društvenim mrežama, vi danas to ne možete da iskontrolišete, 21. je vek. Izborni rezultati pokazuju tačno ono što građani misle i pokazuju tačno ono što građani osećaju, da li osećaju boljitak ili ne. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima Đorđe Vukadinović.
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Naravno da najmanje polovina građana Srbije ne koristi društvene mreže, ne informiše se preko interneta i naravno da je to upravo glasačka baza i gro glasačke baze vaše stranke, odnosno vladajuće stranke kojom se ponosite. Ali, ostavimo to sada, to je činjenica. Na to se možemo ljutiti. Nema razloga da osporavamo elementarne činjenice. Kada bi glasali samo oni sa društvenih mreža, rezultati bi bili drugačiji, ali bolje da proširimo mogućnosti i oslobodimo medije da svi građani imaju pravovremenu i ispravnu koliko-toliko informaciju.
26/3 MZ/LŽ

Isto tako, hvaljenje rezultatima o smanjenju nezaposlenosti, na to utiče zapravo to što su mnogi otišli iz zemlje mladi, radno sposobni, obrazovani i tako se, nažalost, smanjuje stopa nezaposlenosti, u najvećoj meri. Ali, ostavimo to.
Iskoristio bih priliku da je tu i gospodin Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova, da uputim i jednu pohvalu i ozbiljnu zamerku, pitanje i dilemu i njemu.
Vi ste mi takođe, gospođo Brnabić, ostali dužni odgovora povodom pravno obavezujuće sporazuma i te moje sumnje ili dileme da li će nam upravo zajednica srpskih opština biti ponuđena kao utešna nagrada za prihvatanje pravno obavezujućih sporazuma.

27/1 JJ/VK 17.45 – 17.55

Dakle, nešto što se tiče prethodnog sporazuma i obaveza albanske strane iz prethodnog sporazuma, što nije ispoštovano, što je naivno potpisano, ja bih rekao glupo potpisano, olako potpisano, taj Briselski sporazum, a onda ta tačka, ta stavka, taj famozni ZSO bude ponuđen i kaže – evo, vi ste dobili sad zajednicu srpskih opština, pa onda prihvatite, maltene, stolicu Kosovo u UN.
Moje pitanje za gospodina Dačića se tiče i prva pohvala, to je ova mera uzvratna za hrvatskog ministra, malo tu je i pohvala Vladi, ministra odbrane, koji proglašen za personu non grata odnosno nije poželjan u Srbiji. To je izuzetna mera za ono što je Hrvatska učinila sa ministrom Vulinom.
Ne odobravam postupke, izjave, najveći deo postupaka izjava ministra Vulina, ali mislim da Vlada koja drži do sebe mora posle toga ili da izbaci, odnosno zahvali gospodinu Vulinu na članstvu u Vladi ili da uradi ovo što je uradila. Dakle, to je prosto normalan proces kojem treba da se pribegne. Ali bih voleo da ta vrsta odlučnosti koja je pokazana sada prema hrvatskoj strani, koju pozdravljam, gde je primenjena, recimo prilikom priprema za ovaj Sofijski samit, EU i zapadni Balkan, odnosno malo je neprijatna situacija u kojoj Španija i Marijano Rahoj, mnogo više brane poziciju Srbije po pitanju Kosova, nego srpska Vlada, ili je bar to moj utisak i voleo bih da mi to jednim delom objasnite i premijerka i ministar spoljnih poslova. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala. Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Reći ću vam ponovo da se u potpunosti ne slažem sa vama da građani Srbije ne koriste društvene mreže, jel mislim da je to jednostavno po bilo kojoj statistici nije tako. Srbija je, ako nešto jeste, a onda, eto za to moram da pohvalim pre 2012. onda je ona prilično dobro povezana. Signal mobilnog telefona je u Srbiji preko 90% teritorije pokriva, brodbend ili optički kablovi u proseku preko 60%, po čemu smo jako, jako dobri u Evropi. U proseku u Srbiji na jednog građanina ide dva mobilna telefona, tako da se ne bih složila sa vama.
Mislim da je to potpuno paušalna ocena i da građani Srbije proveravaju i da su aktivni na društvenim mrežama i da čitaju vesti preko mobilnih telefona, a takve vesti i veb sajtovi nikako ne mogu da se kontrolišu, pa ne može da ih kontroliše ni ta svemoguća Vlada Republike Srbije, koja kontroliše sve medije u Srbiji.
Juče sam videla jedan nacionalni list koji je za ništa manje nego 10 puta povećao broj prisutnih građana u Nišu na tzv. demonstracijama, protiv predsednika Vučića. Nije ih bilo 1000, dnevni list „Danas“ je rekao 10.000. Ja ne znam kako je bolji primer da sloboda medija, apsolutno i sloboda i kreativnost medija u Srbiji postoje samo tako. Ja se sa time ponosim, mislim da je Srbija dobra zemlja i bolja zemlja za život zbog toga.
U Briselskom sporazumu imali smo prišli put jednu ozbiljnu debatu, ja stojim pri tome, ja imam, rekla sam i tada, potpuno logički pokazatelj toga da je Briselski sporazum u interesu Republike Srbije, a da neki od prethodnih sporazuma koje su prethodne Vlade potpisivale, odnosno Vlade pre 2013. godine, nisu. Zato što ako imamo sporazume koji su potpisivani i koje Priština brže, bolje implementirala, nećete da mi kažete da su ti sporazumi bili u interesu Srbije. Jel, ako imate sporazum koji je u interesu Srbije onda Priština beži već pet godina da ga implementira. To je najbolji pokazatelj da je Briselski sporazum u interesu Republike Srbije, kao što npr. dogovor oko integrisanog upravljanja prelaza nije. Zbog čega danas imamo da stranci, to bez problema mogu da zovu granicom. To je potpisao Borko Stefanović, ako se ne varam. Hvala.
27/2 JJ/VK

PREDSEDNIK: Reč ima minisar Stefanović.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Samo da kažem jednu stvar, gospodin Vukadinović, nekad mi se čini da potcenjuje građane Srbije. Na stranu to što mislim da je ovo jedna vid diskriminacije ili pokušaja diskriminacije građana na one koji koriste internet ili ga ne koriste i da pokuša da se napravi jedan obrazac predvidivih ponašanja te oni koji ne koriste internet ili koji su manje informatički pismeni su sad biračko telo SNS, a ovi drugi koji su pismeniji oni su biračko telo ovih drugih.
Tu ima sada nekoliko logičkih pitanja koje će vam potvrditi da nije to baš tako. Uzmimo predsedničke izbore 2017. godine, na teritoriji grada Beograda i beogradske izbore koji su se održali 2018. godine gde su iste stranke u zbiru izgubile, dakle Jeremić – Janković – Đilas, su izgubili trećinu svog biračkog tela. Dakle, ti ljudi, isti ti ljudi su shvatili da to nije opcija koja njima donosi nešto dobro. Ne može se pojednostavljivati situacija. Na kraju krajeva vi ste imali istraživanja koja ste vi objavljivali, koja su grešila za 70%, 80% u odnosu na pojedine rezultate.
Šta je problem? Ja sam tu uvideo kod određenog kruga ljudi, ja sam to govorio ljudima koji razmišljaju slično meni kada su imali takvu vrstu razmišljanja. Ne sme se zatvoriti u čauru istomišljenika, jer će te tako uvek imati pogrešnu percepciju. Imaćete pogrešnu percepciju o Srbiji i onoga što misle ljudi u Srbiji. Na kraju krajeva ljudi u Srbiji, imate stalno kontinuirano povećanje, ja zaista mislim da je to zasluga, da je zasluga ogroman rad koji su uložili Aleksandar Vučić i SNS i Vlada Srbije i ljudi koji se bore. To je moje mišljenje. Ali, rezultat koji se postiže da vi svake godine imate kontinuirano povećanje i apsolutnog broja glasova i procenata, pokazuje da građani Srbije i te kako dobro razumeju koje su opcije koje za njih nešto rade, a koje su opcije koje za njih nešto ne rade. Takva vrsta, to vam je, kao kad kažu ljudi, to sam slušao nažalost i ovde u parlamentu, e, ne valja, super je bilo kada nije bila fabrika tad je bilo odlično, e sada nam ne valja zato što su zaposlili u fabrici, jer nemaju dovoljno veliku platu u fabrici. Ali, im je super bilo kada nisu imali platu uopšte. E, tada im je bilo najbolje. Dakle, niko od tih ljudi koji je bio gladan, koji nije imao posao, a zaposlio se ne misli da im je bilo bolje kada su bili gladni, misle da im je bolje sada. Da li misle da im je dovoljno dobro? To zavisi sada od hiljadu faktora.
Svakako da nije idealno, samo hoću da vam kažem, moji roditelji pripadaju generaciji ljudi koji imaju preko 60 godina, vrlo se aktivno služe društvenih mrežama i veliki broj, a nisu to više da kažem oni penzioneri koji nisu imali pristup tim vrstama mreža. Oni će uskoro biti penzioneri, za godinu, dve dana. Dakle, to su ljudi koji imaju i te kako dovoljno informatičke pismenosti i jako dobro umeju da procene šta je u njihovu korist, ali ne samo oni.
Na kraju krajeva, naš posao je da se građanima obratimo na različite načine. Ljudi vide, dostupna su im sva sredstva informisanja na različite načine. Na kraju krajeva, vide šta se dešava u njihovoj sredini. Kada vide da u njihovoj sredini niče novi park, niče nova škola, ide novi vrtić, otvara se nova fabrika, a to ranije nije, idu kilometri puta, a nije se dešavalo ranije, niko od tih ljudi neće reći, ovo je sada lošije nego što je bilo onda. Ljudi će prepoznati da je to bolje.
Da li može još bolje? Naravno, da može, ali upravo hoću da vam kažem, suviše je to opasno na takav način deliti ljude. Nema crno bele situacije, nema situaciju u kojoj možete da kažete, ovi su ovakvi, oni su onakvi. Ljudi procenjuju svakoga dana. Menjaju svoju volju, menjaju svoj način razmišljanja.

27/3 JJ/VK

Oni koji su danas podržavali jedne, sutra podržavaju druge. Zato morate ljudima, rezultatima da se borite za njih svakoga dana. Samo sam to hteo da kažem. Dakle, siguran sam da ćete to videti u narednom periodu kada narod opet bude imao priliku da se izjasni šta misli, da će se tamo gde se radilo, gde su bili rezultati i tamo gde se država, odnosno oni koji je predstavljaju, da su se baš založili, da će i tu gde se budu kandidovali, da će imati podršku naroda.
PREDSEDNIK: Reč ima Ivica Dačić. Izvolite.

28/1 DJ/LjL 17.55 – 18.05

IVICA DAČIĆ: Kažu mi oni koji prate televizijske rejtinge da smo trenutno veoma malo gledani, pa bih hteo da podignem gledanost.
Shodno tome, dozvolite mi samo da navedem nekoliko podataka, pošto je gospodin Aleksić izašao, ali, dok je on govorio, ja sam naložio da se pronađu svi ugovori koje je Vlada Srbije, odnosno Ministarstvo spoljnih poslova ikada pravilo sa nekim lobistima i lobističkim grupama.
Znači, koliko do sada imamo podataka, Vlada Srbije je 16. aprila 2008. godine potpisala Sporazum sa „Grupom 30 strateških tačaka“, koji je potpisao Mirko Stefanović, generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova, 42 hiljada dolara mesečno. Takođe, 5. avgusta 2011. godine, tadašnji ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić je potpisao ugovor o lobiranju sa „Podesta grupom“ za 100 hiljada dolara mesečno. Mirko Stefanović je bio generalni sekretar. Znači, na osnovu odluke Vlade. Ja govorim o zvaničnim ugovorima koji su potpisani. Isplaćeno je ovoj prvoj agenciji milion i 469 hiljada i 800 dolara, a „Podesta grupi“ je isplaćeno 900 hiljada dolara.
Takođe, u međuvremenu, postoji u američkim papirima koji se bave lobiranjem, jer je to tamo legalna i zakonski regulisana aktivnost, podatak da je Vlada Srbije tokom 2006. godine platila 320 hiljada dolara, 2007. godine 360 hiljada dolara i 2008. godine 120 hiljada dolara agenciji „Barbur grifit end rodžers“, za koju nemamo ugovor, a piše da je Vlada Srbije platila za bilateralne relacije sa SAD.
Znate šta, mislim da je krajnje neumesno da se danas postavljaju ovakve vrsta pitanje od onih koji su potpisivali ovakve ugovore u prošlosti. I to je odgovor na sve ono što su pitali da li se neko sreo ili nije sretao sa nekim lobističkim firmama.
Da vam kažem jednu stvar. U Americi 173 ili 174 zemlje imaju lobističke ugovore sa američkim kompanijama. Jel to nešto što treba neko sada da napada zbog nečega? Prvo, nije ni potpisan, niti se neko sretao, niti je bilo šta neko dogovarao.
Šta ste rekli?
(Goran Bogdanović: Pitam jeste tada bili u Vladi?)
Nisam bio tada u Vladi. Izvinjavam se, 2008. godine ste bili vi u Vladi, Koštunica i vi 2008. godine. Prema tome, nemojte sada da prebacujete na mene.
Uostalom, da vam kažem, ja ovo što sam govorio, ja samo postavljam pitanje, „Podesta grupa“ je istovremeno kada je potpisala ugovor sa Vladom Srbije, za nekoliko meseci potpisala isti takav ugovor sa Kosovom.
Čekajte, da li je to normalno da radi i za Srbiju i za Prištinu i za Albaniju u isto vreme? To je takav sukob interesa i konflikt i da vam kažem iskreno, ne znam šta su uradili za interese Srbije. Svi ovi kojima smo davali ove pare, jer za tek nekoliko godina 84 ili 85 zemalja je priznalo jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova.
Dajte meni ovoliko para, 50 zemalja će da povuče priznanje Kosova. Slažete li se? Dobro. Apropo, to je toliko apropo ovih lobiranja. Da se sada vratim ozbiljno da kažem nešto o tome. mislim da je to našoj državi, da je država, mislim da bi oko svega ovoga bi trebalo stvarno da imamo neki konsenzus oko toga šta je nama kao državi potrebno. Ja uopšte ne pričam o tome da li je neko na vlasti ili opoziciji, očigledno je da moderan svet funkcioniše na takav način i da vi morate jedino da učinite transparentnim sve to što se dešava i da mi treba da lobiramo za naše interese tamo gde se donose odluke.
Slušajte, mi imamo situaciju da su, da Kosovo na primer otvara ambasade u mnogim zemljama, a mi u zanosu nekih demagoških izjava treba da zatvaramo ambasadu. Mi ne idemo na neke konferencije zato što je to skupo, mi moramo da se opredelimo šta hoćemo.
28/2 DJ/LjL

Što se tiče Ministarstva spoljnih poslova, siguran sam i predsednika Republike, Aleksandra Vučića, sa kojim sve to zajedno radimo u dogovoru, mi imamo jasan cilj i plan, nikakvo članstvo u UN ne pada nam na pamet. Prema tome, nikakvih dogovora niti političke trgovine o tome nema.
Nemoguće je da neko dobije mesto u UN, jer šta nam drugo preostaje posle toga? Čekajte, to je osnovna stvar koju ni jedna država neće dopustiti. Videli ste da mnogi dolaze u našu zemlju i govore o tome, imaju prijateljske izjave, vole nas, itd, a onda šalju protesne note mnogim zemljama koje su povukle priznanje Kosova, prete nam da će ukinuti sednice Saveta bezbednosti o Kosovu, prebaciti ih na zatvorene konsultacije, itd.
Mi moramo da vodimo računa o svojim interesima. Kakav pravno obavezujući sporazum koji će definisati UN ili definisati nezavisnost Kosova? Mislim da oko toga stvarno nema nikakve dileme. Nema šta mi ovde da okolišamo. Ova Vlada Srbije, ovaj predsednik Srbije, ova Vladajuća koalicija nikada neće priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova.
To znači, pravno obavezujući, oni koji su pravnici znaju, ja nisam pravnik, ali barem toliko znam da ne postoji, ako je već sporazum, on je valjda pravno obavezujući. Kakav je to pravno neobavezujući sporazum? Znači, mi insistiramo na primeni Briselskog sporazuma. Čuli ste da je Bljerim Šalja govorio juče, koji je inače prisustvovao potpisivanju Briselskog sporazuma i Šalja i Hodžaj govore o tome da će zajednica srpskih opština da bude formirana posle prijema Kosova u UN ili posle pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije i kako oni to kažu Kosova, mi to zovemo Beograda i Prištine. To ne samo da nije dogovoreno, to je još jedno otvoreno izbegavanje ispunjavanja njihovih obaveza.
Prema tome, da li EU na to reaguje? Očigledno ne reaguje. Šefica misije EU u Prištini je izašla iz svog mandata. Ona je juče govorila o Kosovu kao ravnopravnom učesniku inicijative Zapadni Balkan šest, o tome smo sinoć rekli i juče na sastanku i predsednik Vučić i bila je tu i premijerka, bila je Jadranka Joksimović i Donaldu Tusku.
Takođe smo rekli da EU mora da reaguje na ovakve izjave koje se čuju sa Kosova. Šta sada to znači? Sada nije obavezujuće ono što smo potpisali pre pet godina, čeka se sada, traže se neki novi izgovori.
Imajući to sve u vidu, mi smo svesni situacije i međunarodnih uslova u kojima se nalazimo, ali siguran sam da ovo nije tema za političku trgovinu. Ovo nije tema za političku trgovinu da li ćemo mi sada godinu dana, dve ili tri ući brže ili kasnije u EU. Ja se ne libim da to otvoreno i kažem. Evropska unija, pitanje je dokle će postojati, a Srbija će valjda da postoji zauvek i moramo da vodimo računa o našim državnim i nacionalnim interesima, tako da tu nemamo nikakve dileme.

29/1 BD/BM 18.05 – 18.15

Što se tiče Hrvatske, mi smo doneli recipročnu meru. Oni kažu – pozvaće svog ambasadora na konsultacije. U redu, mi ćemo uslediti recipročne mere.
Prema tome, kažu - ovde nije reč o Vulinu, ovde je reč o aktu koji ugrožava naše dobrosusedske odnose, koji nikako ne može da se tumači kao akt dobre volje, već predstavlja akt ponižavanja Vlade Republike Srbije, a samim tim i Republike Srbije. Mi ćemo sigurno odgovoriti i odgovorili smo istom merom. Kad neko kaže recipročno, to znači da odgovorite na isti način.
Nama jeste interes da normalizujemo odnose, ali normalizacija odnosa ne znači da mi ne treba da govorimo istinu o sudbini našeg naroda u Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata, o sudbini našeg naroda devedesetih godina i ne treba, naravno, da prihvatamo lažne optužbe koje dolaze sa njihove strane da je Srbija izvršila neku agresiju. Uostalom, Međunarodni sud pravde u Hagu je to odbio. Jedina agresija koju je neko izvršio na srpsko-hrvatskim odnosima u istoriji je bila agresija Hrvatske, odnosno Nezavisna Država Hrvatska do Beograda, Novog Sada i Šapca. Mi tu nemamo zaista nikakve dileme.
Ne znam da li postoji, pitao sam koliko je ograničeno vreme, ali pošto je moj drug Palma sledeći na redu, ja ću da završavam što ranije.
Nemamo nikakve dileme da oko ovoga, uskoro ćemo imati i Odbor za spoljne poslove o izveštaju o radu i nastavićemo sa nečim što ih najviše nervira, a to je povlačenje priznanja Kosova. Slušajte, nemoj mi da padamo na njihove fore. Znate, kad neko prizna Kosovo, onda je to jedna velika i ugledna zemlja. Kada to uradi Barbados, to je onda velika zemlja, a kada povuče priznanje Surinam ili povuče priznanje Burundi ili Gvineja Bisao, a to su neke tamo minorne zemlje. Svaka od tih zemalja ima isti glas u Generalnoj skupštini UN.
Prema tome, ja pozivam sve vas poslanike iz svih političkih partija i sve ministre da se više okrenemo tim zemljama, jer to su naši prijatelji od čijih glasova će zavisiti sudbina naše zemlje u celini, a i samim tim i Kosova i Metohije. Mi smo spremni da zajedno sarađujemo sa svima. Pokažimo naš patriotizam upravo na tome, da radimo protiv priznanja Kosova i za povlačenje priznanja u proteklim godinama. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Izvolite.
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Kao što rekoh, lepo to zvuči, mada je veći deo ovog vremena gospodin Dačić odgovarao zapravo kolegi Aleksiću, a ne meni, ali svejedno.
Slažem se ja oko mnogo toga i mislim da treba razmisliti o tome da kao poslanici podržimo inicijativu Vlade ili da premijerka pokrene da se odobre u rebalansu dodatna sredstva Ministarstvu spoljnih poslova i gospodinu Ivici Dačiću da on sa, kako je rekao, za milion dolara obezbedi pedeset priznanja, odnosno povuče pedeset priznanja nezavisnosti Kosova. Ne deluje to baš tako, ali bih ja voleo da tako može da funkcioniše.
Što se tiče lobiranja, nisam protiv toga, samo bih voleo da to bude prosto transparentno. Dakle, naravno da treba da se lobira, samo bih voleo da vidim čime je, kada su već navođeni primeri, bila dilema šta su ove neke agencije lobističke učinile za Srbiju sa sklopljenim ugovorima za one prethodne vlasti, šta je, recimo, zasluga Tonija Blera, recimo, njegovih Delivery Unit-a, koji su imali neku vrstu mutnog aranžmana, ne znam od koga i kako plaćenog, sa ovom vlašću, znači posle 2012. godine, a svi znamo ko je i šta je Toni Bler, dakle, ne da nije doneo ništa dobro, nego je doneo samo loše i Srbiji i mnogim zemljama i narodima širom sveta.

29/2 BD/BM

Što se tiče onoga što je rekao gospodin Stefanović, mislim da je neko obmanuo njega kao i njegovog šefa, odnosno predsednika, kada je za one podatke i rezultate i beogradskih izbora i rezultate naših istraživanja, naravno da nije tako, kao što ga je neko obmanuo i u Nišu, pa kad je pročitao, pa i sam je video da je to malo nebulozno, dve i po milijarde evra koje su uložene, navodno, u Niš, pa je onda rekao – ko mi je to napisao? Tako ga je i u pogledu rezultata naših istraživanja neko obmanuo.
Ali, što se tiče beogradskih izbora, kada saberete rezultate opozicije, videćete da su oni potpuno u dlaku isti, procenat je potpuno isti kao i na predsedničkim izborima, a to što nisu bili dovoljno pametni da mene poslušaju, pa da izađu zajedno na te gradske izbore, ova opozicija, to je njihov problem. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Tatjana Macura.
TATJANA MACURA: Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, poštovani predstavnici Vlade, kolege narodni poslanici i građani Srbije, pre svega da se izvinim ministru Dačiću što ja sada govorim, a ne narodni poslanik gospodin Palma.
Vratila bih se na svoje pitanje. Čini mi se da je ovih dana goruća tema serijal koji su novinari „Insajdera“ pripremili, a radi se o analizi strateškog partnerstva između nacionalne avio kompanije „Er Srbija“, tj. nekadašnjeg JAT-a, i „Etihada“, kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Saradnja datira još od vremena kada je resor privrede vodio gospodin Mlađan Dinkić, tj. dok još nije JAT rebrendiran u „Er Srbiju“. Podsetiću građane Srbije da je gospodin Dinkić započeo pregovore između JAT-a i „Etihada“. Njega je u pregovorima nasledio tada široj javnosti manje poznat gospodin Siniša Mali, koji je te 2013. godine bio savetnik prvog potpredsednika Vlade, danas predsednika Srbije Aleksandra Vučića upravo u Vladi malopre pomenutog gospodina Ivice Dačića.
Nezvanično ugovor o saradnji je potpisan 31. jula 2013. godine, dok se svečano potpisivanje obeležilo 1. avgusta. Novi „Etihadovi“ rukovodioci su odmah zatim preuzeli rukovođenje našom nacionalnom kompanijom, sve do marta 2014. godine, kada je ugovor o strateškoj saradnji stupio na snagu, iako su, makar na papiru, bili manjinski strateški partneri. Čak i u prednacrtu se videlo da će Srbija biti u nezavisnom položaju. Obavezali smo se da ćemo tada uložiti sto miliona evra, a da će „Etihad“ samo 40 miliona uložiti, i to u vidu zajma.
Do danas javnosti nije predstavljeno šta su tačno ovlašćeni predstavnici ispred građana Srbije potpisali i na šta su nas precizno obavezali, s tim što je danas više nego očigledno da se svesno išlo samo na štetu građana Srbije.
Srbija je za ovih pet godina uložila u bespovratnu zajedničku kompaniju nekoliko puta više na različite načine, od otplate dugova do investiranja, dok je „Etihad“ zajedničkoj firmi dao kredit od oko sto miliona dolara. Za razliku od bespovratnog davanja Srbije, „Etihadu“ kredit sa kamatom mora da se vrati.
Verujem da ste svi odgledali sjajnu analizu „Insajdera“. Imajući u vidu da su najodgovorniji za ovakav kriminalni sporazum odbili da govore ili da daju neophodne informacije i dokumentacije, grubo kršeći Zakon o pristupu informacijama od javnog značaja, pitam vas, poštovana predsednice Vlade, kako će se država odnositi prema ovom ne tako malom problemu?
U međuvremenu je došla na red i koncesija Aerodroma „Nikola Tesla“. Tek o ovom ugovoru se ne zna ništa. Ono što naslućujemo je da je zbog tog ugovora država odlučila da prisvoji lokalni niški aerodrom, koji bez nepotrebnog uplitanja

29/3 BD/BM

države posluje odlično i ostvaruje profit. Nije li poruka jasna? Čak i u ovakvim okolnostima u Srbiji, koja je samo lepo našminkana, a ekonomski je apsolutno devastirana, je vidljivo da iz nekih biznisa država jednostavno mora da se povuče.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima predsednica Vlade Ana Brnabić.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Prvo, koliko ja znam, mislim da je ugovor sa „Etihadom“ objavljen na sajtu Vlade. Evo, proverite, pa mi javite.
Što se tiče „Er Srbije“, mislim da je Vlada uradila dobar posao, zato što nije pustila da JAT samo propadne, da svi ti ljudi ostanu bez posla, a da dugovi svakako ostanu i da onda kada firma ode u stečaj, kao što je veliki broj firmi otišao u stečaj, onda da se pokrije šta može iz stečajne mase, a ovo ostalo da radnici ostanu bez ičega.
Dakle, mislim da je u svakom trenutku bolje da se napravi, a posebno zato što je ovo specifično, i „Er Srbija“ nije samo nacionalna kompanija. To je kompanija koja Srbiju promoviše širom sveta. To je, takođe, kompanija koja ima jako veliki uticaj na međunarodni Aerodrom „Nikola Tesla“. Bez „Er Srbije“, međunarodni Aerodrom „Nikola Tesla“ ne bi mogao da postane čvoršte. Bez toga mi ne bi mogli da imamo 2017. godinu, gde je međunarodni aerodrom prvi put u svojoj istoriji imao više od pet miliona putnika, nešto malo više od pet miliona i 300 hiljada putnika. To je nemoguće bez „Er Srbije“.

30/1 TĐ/MJ 18.15 – 18.25

Dakle, „Er Srbija“ ne može da se posmatra samo kao „Er Srbija“, ali da posmatrate i samo kao „Er Srbija“ opet je bolje da ste spasili ono što se spasti moglo od JAT-a i napravili svog nacionalnog avio prevoznika.
Mada razumem, kada je bila priča o „Železari Smederevo“, uvek je bilo kritika gasi „Železaru“, završavaj to, nemoj da daješ pare, 5.000 ljudi, šta da radimo, takva je ekonomija, neoliberalni koncept, šta da se radi. Dakle, ne i „Železara Smederevo“ je spašena isto tako. U tom istom smislu mislim da je „Er Srbija“ bio dobar ugovor za Republiku Srbiju.
Za razliku od prethodnih Vlada i ugovora koji su bili u potpunosti pod doznakom poverljivo, mi nemamo, a ni prethodna Vlada nije imala taj princip, pa kada mi kažete oko ugovora sa „Vansijem“, koncesionog ugovora, on je od preključe objavljen na sajtu u formi u kojoj u ovom trenutku može da se objavi na sajtu Ministarstva finansija, mislim Komisija za javno-privatna partnerstva. Dakle, svi osnovni elementi ugovora su objavljeni.
Nakon, kao što sam rekla i prošli put, prošli mesec kada sam bila u Skupštini, nakon finansijskog završetka, financial close, finansijskog potpisivanja tog ugovora sa „Vansijem“ ugovor će biti objavljen, ali u ovom trenutku, potpuno u skladu sa zakonom, najvažniji elementi tog ugovora su objavljeni na sajtu Ministarstva finansija u odgovarajućoj formi.
Aerodrom „Konstantin Veliki“, niški aerodrom, nema nikakve veze sa koncesionim ugovorom za međunarodni aerodrom „Nikola Tesla“. Aerodrom „Konstantin Veliki“ je drugo pravno lice i nikako nije pomenut, ni obuhvaćen koncesionim ugovorom sa međunarodnim aerodromom „Nikola Tesla“.
Opet dolazimo do jedne ekonomski potpune nelogičnosti da država koja razvije svoj međunarodni aerodrom u Beogradu, do toga da ima najbolje rezultate u svojoj istoriji i razvije ga do toga da može da napravi ugovor vredan nešto više o milijardu i 500 miliona evra sa jednom od najjačih kompanija za upravljanje aerodromima, francuskim „Vansijem“, u potpuno otvorenom transparentnom međunarodnom postupku na koji niko nije uložio žalbu, u kome učestvuju i najveće međunarodne finansijske institucije… Dakle, završimo tako dobar posao, važan posao, ostavimo aerodrom za milijardu i 500 miliona evra na upravljanje jednoj od najboljih međunarodnih kompanija i kažemo da sada kao Vlada Republike Srbije možemo još više da uložimo takođe u međunarodni aerodrom „Konstantin Veliki“ u Nišu, zato što možemo, zato što smo ovaj posao završili, a i pre toga je Vlada Republike Srbije ulagala mnogo više novca u „Konstantin Veliki“, nego lokalna samouprava, zato što lokalna samouprava nije imala kapaciteta, pa je 2014. godine gospodin Perišić, tadašnji gradonačelnik Niša, tražio od Ministarstva građevine, kao resornog ministarstva, da Vlada Republike Srbije preuzme upravljanje i finansiranje aerodroma „Konstantin Veliki“ zato što grad Niš to ne može da podnese.
Dakle, mi sada to preuzimamo da dalje investiramo u to, da ga razvijemo kao što smo razvili međunarodni aerodrom „Nikola Tesla“. Postoji i tu neki problem. Dakle, meni je to ekonomski nerazumljivo. Ne znam šta može da se desi, niko neće „Konstantin Veliki“ da uzme i da ga prebaci u Beograd. Dakle, sve od investicija što može da se investira u Niš ostaje u Nišu za benefit građana Niša. Ne vidim i ne znam kako da tumačim više te potpuno ekonomske besmislene kritike na račun ovog posla.


30/2 TĐ/MJ

Dakle, potpuno je jasno. Imate koncesiju na međunarodni aerodrom „Nikola Tesla“, imate sredstva da uložite još veća sredstva u Niš i „Konstantin Veliki“. Benifit je i za građane Beograda i za građane Niša i za sve građane Republike Srbije i Srbije u celini. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Tatjana Macura, dodatno pitanje.
TATJANA MACURA: Zaista bih želela, predsednice Vlade, da mi objasnite kako biste vi, pošto dolazite iz jednog privatnog sektora, objasnili da je jedna nacionalna kompanija pristala na to da iznajmljuje „erbas“ avione. U tom trenutku, potpisala je ugovorom sa „Etihadom“ i iznajmljivala njihove avione, plaćala po višestruko većima cenama rentiranje aviona, ali i doobuku posade, održavanje samih letilica. To je nešto što, i ja dolazim iz privatnog sektora, dakle, zdrav razum nam kaže da na takve stvari ne pristajete.
Zanima me kojom odlukom, ko je bio donosilac te odluke da je ovo bilo u redu, a samo poslovanje je dodatno, da kažem, finansijskim inekcijama poboljšano tako što je država Srbija, u nekoliko navrata, velike količine novca odvajala za „Er Srbiju“, pa imamo samo neke od suma koje su zaista visoke, a to je 17,5 miliona, 22 miliona dolara. Dakle, to nisu mala ulaganja države Srbije u nacionalnu kompaniju kojom rukovodi, ispostavilo se na kraju, stranac.
PREDSEDNIK: Reč ima potpredsednik Vlade Nebojša Stefanović.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Postoji nekoliko stvari koje treba uzeti u obzir kada se posmatra ta celokupna situacija.
Pre svega, hajde da se vratimo na to kakva je JAT bila kompanija. Vrlo uspešna kompanija koja je poslednji avion kupila 1986. godine, „boing“. Dakle, pre toga kupljeni su značajno stariji. Ti avioni potpuno ostajali bez resursa. Dakle, imali smo mogućnost da izgubimo i one slotove koje smo imali faktički u inostranstvu, jer ne bismo imali čime da letimo. Kompanija je bila u dugovima, tako da je Vlada Republike Srbije pokrivala po 30 do 50 miliona evra godišnje dugovanja, svake godine, mnogo više od ovih cifara koje ste vi rekli. Svake godine, ne jedne godine, iz godine u godinu pokrivate dugove kompanije koja, ne da ne napreduje, nego joj ostaju stari avioni, gubi mogućnost i ugled u svetu, a svake godine pravi gubitke od 50 miliona.
Šta bi se dogodilo? Dogodilo bi se ono što bi se dešavalo sa kompanijama koje su ulazile u stečaj od 2000. godine, a to je da bi to bilo konvertovano u javni dug, to bi opet preuzeli građani Republike Srbije, dakle iz budžeta Republike Srbije to bi moralo sve da se plati. Kompanija bi otišla u stečaj, onda bi se rasparčala i pokušali bi da uzmu neke profitabilne delove te kompanije, kao što je bilo nekad u prošlosti otimanja segmenata te kompanije i pitaj Boga šta bi bilo, ali ništa dobro za građane Srbije.
Šta bi to značilo za vrednost aerodroma? Ništa dobro. Pogledajte koja je vrednost aerodroma bila 2012. godine, koja je vrednost aerodroma postignuta danas u koncesiji. Još jednom da kažemo, „Er Srbija“ ima značajno vlasništvo Republike Srbije, aerodrom značajno vlasništvo Republike Srbije, aerodrom Beograd, odnosno „Nikola Tesla“ je dat u koncesiju. Taj aerodrom je naš i za 20 godina će biti naš, ali se neko obavezao da ulaže u njega preko 700 miliona evra, neko se obavezao da nama isplati 451 milion evra, neko se obavezao da nam svake godine isplaćuje deo koncesione zarade, i to će značiti napredak za naš aerodrom.


30/3 TĐ/MJ

Što se tiče Niša, hajde da pogledamo kako je Niš izgledao 2012. godine. U Nišu ukupni dugovi 2012. godine su bili: 5,3 milijarde dinara za neplaćene različite dugove, neisplaćena socijalna davanja građanima koji su bili u obavezi da im daju i 21,5 miliona evra dugova po kreditima banaka. Pet zarez tri milijarde dinara i 21,5 miliona evra. Tako je izgledao grad Niš 2012. godine.
Da li bi taj grad Niš sa takvom upravom, sa takvom Vladom Srbije, koja je tako domaćinski vodila, razmišljala o svom gradu Nišu, mogao da nešto ozbiljne uloži u svoj aerodrom? Ne bi i niti je. Kada se ta situacija popravila, a popravila se tako što je Vlada Srbije prepoznala da je grad Niš za nju veoma važan i Vlada Srbije kroz direktna davanja, pored transfernih sredstava koje daje lokalnim samoupravama, kroz direktna davanja iz budžeta Republike Srbije gradu Nišu, dala gradu Nišu preko osam miliona evra. Grad Niš je od tih sredstava uložio oko dva miliona evra u aerodrom, u celom ovom periodu, 2012. godine, a Vlada, mimo toga, 3,6 miliona evra u isti taj aerodrom.

31/1 AL/IĆ 18.25 – 18.35


Dakle, Vlada ulaže skoro duplo više u aerodrom u Nišu, pored toga što taj novac koji ulaže Niš dolazi većinski iz novca koji daju svi građani u budžet, pa Vlada daje Nišu. Dakle, Vlada višestruko pomaže aerodrom i naš cilj je da taj aerodrom bude ozbiljan i razvijen.
Da, on zahvaljujući dobrom radu ljudi posluje profitabilno, ali profit je i kad zaradite jedan dinar i kad zaradite 10 miliona evra, ali složićete se da nije isto. Dakle, nama nije cilj da neko posluje samo profitabilno. Nama je cilj da taj profit bude što veći. Cilj nam je da tu mogu da se zaposle ljudi i nije nam isto da li će na aerodromu raditi još 10 novih radnika ili 110 novih radnika.
Namera Vlade je da maksimalno pomogne da taj aerodrom bude razvijen na način da celokupni napori Vlade, pošto sad imamo nekog ko se brine da razvije na ozbiljniji način, što je logično, velika zemlja, veliki upravljač aerodroma, može da uloži više novca nego mi u istom trenutku i ima mrežu kojom može da podigne broj putnika, što je ključna stvar za svaki aerodrom.
Dakle, imamo mogućnost da razvijemo grad, kao što radimo, a to nije jedina stvar koja je urađena za grad Niš. Od onoga što je Vojska uradila i ministar Đorđević je tada bio ministar odbrane, šta je sve, znači, Vojska je kad je grad Niš tražio kasarne i kad je tražio delove za izgradnju različitih objekata i za stanogradnju, Vojska je rekla - da, to je naš grad, to je Niš, nema problema, izvolite.
Sve što je kao država mogla da učini Republika Srbija je uradila za Niš, jer želimo da pomognemo da ljudi u Nišu žive još bolje. Koliko je kompanija predsednik Vučić doveo insistirajući da idu u Niš, zato što je znao da je tu važno da se pomogne, da godinama niko nije brinuo o tom gradu?
Na kraju krajeva, ne bi dug od 5,3 milijardi dinara i 21,5 milion evra nastao preko noći. Nastao je zato što nije bilo brige i zato što je bilo samo - daj novac, sipaj al' baš nas briga. Što ne razviše ti ljudi aerodrom? Što nije kad odete na Konstantin Veliki da pogledate a ono tri piste, razne, razni prateći objekti, toranj novi potpuno, što toga nema? Pa, nema, zato što tada nikoga nije bilo briga. Danas kad treba da se stekne neki jeftini poen, e dajte to je naše, pa niko to ne uzima. Dajte da ovi ljudi koji imaju nameru da ulože više novca, pa to je dobro valjda da se zaposli neki čovek tamo.
Šta bi bilo sa aerodromom „Nikola Tesla“ da nije preuzet i da nije uspešnije vođen? Šta bi bilo sa tim aerodromom da „Er Srbija“ nije zaživela, da nemamo direktne letove sad i na Istok i na Zapad, na ozbiljne svetske destinacije? Na kraju krajeva, pogledajte koliko je to uticalo na turizam u Beogradu. Pogledajte koliko više, pitajte ljude koji rade u ugostiteljstvu u Beogradu, obične ljude koji su vlasnici lokala, hotela, kafića, restorana, pogledajte koliko više stranaca dolaze, dolaze zato što neko može da im omogući da dođu lako i mislim da smo uspeli da napravimo dobru saradnju. Da li je još to dobro? Nije, ali zato će ova koncesija omogućiti da aerodrom bude razvijeniji i njihov cilj je da značajno povećaju broj putnika. To je direktan prihod i za naš aerodrom i za našu zemlju.
Dakle, apsolutno samo mora da se pogleda geneza, da se vidi kako funkcioniše, kako je sve bilo, šta je sve urađeno i da je za nekoliko godina napravljen dramatičan preokret, od ogromnih gubitaka do pozicije da danas biramo ko će da ulaže i koliko. Pa to je sjajno! Da li je idealno? Nije, ali kad počnete sa takve startne pozicije ovo je zaista veoma, veoma dobro.
PREDSEDNIK: Komentar .. minuta. Izvolite.

31/2 AL/IĆ

TATJANA MACURA: Ja i dalje nisam dobila odgovor zašto su višestruko plaćane fakture u „Er Srbiji“ i podsetiću vas samo da gubitak od 86 miliona evra ne bi postojao da nisu postojale donacije od 91 milion evra. I, ako je sve tako sjajno i bajno, kao što govorite, zašto onda nije „Transparentnosti Srbija“ dostavljen ugovor po, odnosno studija o koncesiji postavljena „Transparentnosti Srbiji“ a po nalogu suda, a nalog je dat 7. septembra 2017. godine? Šta tu ima da se krije ako je sve tako sjajno i ako je sve tako profitabilno? Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Pitanje postavlja poslanik Dragan Marković. Izvolite.
DRAGAN MARKOVIĆ: Poštovani članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, nisam mislio da govorim o niškom aerodromu, ali želim da kažem da niški aerodrom nije interes Vlade Republike Srbije. Niški aerodrom je interes svih građana koji žive u Srbiji zato što je to najjeftinija destinacija kada su putanju putnici koji odlaze na niški aerodrom iz Novog Sada, iz Vojvodine, iz drugih gradova Srbije i ne razumem sada zašto gradonačelnik Niša ne preseče, ne održi sednicu i donese odluku, ono što je tražila Vlada od njega da aerodrom pripadne, da upravlja država sa aerodromom? Kako će Niš sam da rukovodi, upravlja sa aerodromom, kako će on da obezbeđuje putnike itd. i to nije običan skup građana, nego organizatori su političari.
Pitanje za ministra poljoprivrede – da li mogu da se informišu poljoprivredni proizvođači, znam da cena žita je na berzi, ali Ministarstvo poljoprivrede da ih informiše – ko su kupci u zemlji i inostranstvu i po kojim uslovima?
Pitanje za ministra zdravlja – da li može i postoji li mogućnost da se povećaju plate nemedicinskom osoblju, kuvarima i čistačima u bolnicima i u domovima zdravlja?
Pitanje za Aleksandra Antića, ministra energetike, rudarstva – da saopšti građanima Srbije da nije najskuplja cena naftnih derivata najveća u Srbiji, da je mnogo veća u nekim drugim državama i da ova država i ova Vlada ne puni budžet od akciza i poreza, nešto što nije u skladu sa prosečnom platom i sa platom koju primaju građani u Srbiji.
Isto tako želim, ali Dačić sada više nije tu, ne znam ko će da mi odgovori, tu je. Pitanje za ministra Dačića – da li mi možemo svakoga dana da šaljemo članicama NATO pakta i državama koga su oni bombardovali danas 1999. godine. Na današnji dan bombardovali su Žeželjev most u Novom Sadu. Ne, mislim da je Prokuplje, a da 30. maja na primer da pitamo državu čije bombe i avioni su bombardovali Varvarinski most – zašto su bombardovali i šta je bio njihov cilj. Da pitamo one koji su kasetnim bombama bombardovali veliki broj gradova u Srbiji, da danas svaka peta žena ne može da iznese trudnoću, a svaka šesta žena ne može da rađa decu.
To su pitanja i na takva pitanja ne može niko na nas da se ljuti. Da pitamo Francusku i Veliku Britaniju – dokle ćete vi više…
PREDSEDNIK: Hvala.
Imaćete priliku još jedno pitanje da postavite.
Ko će prvi? Ministar Lončar.
ZLATIBOR LONČAR: Gospodine Markoviću ili ekselencijo, kako već treba, što se tiče povećanja plata, prioritet za ovu godinu Ministarstva zdravlja, Vlade Srbije, države Srbije je da povećamo plate prvo medicinskom osoblju, sestrama, tehničarima i lekarima, a zatim i nemedicinskom osoblju.
31/3 AL/IĆ

Reći ću vam i kako smo to zamislili da uradimo. Što se tiče nemedicinskog osoblja, ljudi koji pomažu, oni koji čiste, oni koji rade na drugim poslovima, idemo na autsorsing, angažovaćemo firme koje se time bave i automatski te radnike koji sada rade kod nas prebaciti u te firme gde su već sada veće plate i tu ćemo po proračunima koje smo uradili imati kapaciteta za to i, druga stvar, da povećamo ovo što sam rekao za medicinsko osoblje, posebno za medicinske sestre i tehničare. Nadam se da već u ovoj godini to bude ostvareno.
PREDSEDNIK: Hvala.
Ministar Nedimović.
BRANISLAV NEDIMOVIĆ: Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća i poštovane kolege poslanici, ukratko ću, gospodine Markoviću, na ovo pitanje koje ste postavili vezano za pšenicu. Pretpostavljam da se radi uopšte o svim trendovima vezanim za cene svih poljoprivrednih proizvoda. Činjenica da se te cene kreiraju na berzama, naročito kada je reč o pšenici, kukuruzu i nekim drugim robama, ali tu imamo jedan problem i pretpostavljam da je na tom tragu pitanje, što se vrlo često na različitim sajtovima, ovakvim i onakvim, pojavljuju različite proizvoljne informacije u susret žetvi i dovode do kolebanja i različitih očekivanja poljoprivrednika, odnosno vrlo često se čak i dovode u zabludu u pogledu cena i kretanja koja će biti u budućnosti.

32/1 JČ/CG 18.35-18.45

Ministarstvo poljoprivrede priprema za nekoliko desetina različitih poljoprivrednih proizvoda očekivanja koja postoje na svetskim berzama i to će javno da objavi na sajtu Ministarstva poljoprivrede u okviru jednog posebnog dela.
U prošlosti su ljudi uglavnom bežali od takvih stvari, pretpostavljam iz njima znanih interesa. Mi nemamo tu šta da krijemo, očekivanja su takva kakva jesu, na cenu ne možemo da utičemo, ali možemo da učinimo dostupno građanima da znaju gde mogu da prodaju, kakva su kretanja i šta se dešava. Hvala Bogu, danas imamo dosta dobar protok informacija i sve manje više poznato, tako da će ova stvar biti urađena.
PREDSEDNIK: Hvala.
Želite dodatno pitanje? Prijavite se.
DRAGAN MARKOVIĆ: Nije mi odgovorio ministar Dačić i ministar Aleksandar. Želim da mi odgovore, pa da idem na dodatno pitanje.
PREDSEDNIK: Reč ima ministar Antić.
ALEKSANDAR ANTIĆ: Uvaženi narodni poslanici, dame i gospodo, gospodine Markoviću, pre svega, kada je cena nafte i naftnih derivata u Srbiji u pitanju, a ono što građani Republike treba da znaju i ovaj parlament Srbije, između 75% i 80% nafte uvozi. Srbija je duboko uvozno zavisna kada su i nafta i gas u pitanju i u tom smislu apsolutno je zavisna i od svih dešavanja na svetskim tržištima, pre svega sirove nafte, koja je vrlo osetljiva, i mislim da smo svi svedoci toga da u ukupnim geostrateškim odnosima te cene znaju da imaju element značajnih promena, ali i određenih, čak i političkih, kolebanja.
Upravo u ovom trenutku se čitav taj gasni sektor i naftni sektor suočavaju sa velikim rastom cena nafte na tržištu kao posledica onih dešavanja u Siriji od pre desetak dana. Ono što mislim da je dobra vest za sve nas je da je u jednom trenutku došlo do skoka cene nafte na svetskom tržištu, da se taj rast zaustavio, da je sada u laganom padu i kolebanju i ne očekujem da će ti trendovi koji su se desili uticati značajnije na naše tržište.
Kada je u pitanju cena nafte i naftnih derivata u Srbiji, ona cena o kojoj građani Republike Srbije pričaju, gospodin Marković je u potpunosti u pravu, ona je apsolutno u skladu sa cenama koje imamo u regionu. Uzimajući u obzir činjenicu da se kao takva i od strane Udruženja naftnih kompanija Srbije prate i ti rezultati objavljuju na nedeljnom nivou, imam jedan takav izveštaj. Igrom slučaja, gospodin Marković me je malo zatekao pitanjem, ali u mojoj sport Bili torbici sam našao te podatke i oni su kada je benzin u pitanju za nijansu ispod proseka na nivou regiona, kada je dizel u pitanju za nijansu iznad proseka u regionu. Učinićemo maksimum napora da u ovom periodu, pogotovo sada periodu kada idu poljoprivredni radovi, zajedno sa Ministarstvom poljoprivrede iznađemo dodatna rešenja, kako bi, pre svega, nafta za selo i za poljoprivredne proizvođače u vreme intenzivnih poljoprivrednih radova bila još povoljnija.
PREDSEDAVAJUĆI (Đorđe Milićević): Zahvaljujem ministre Antiću.
Reč ima ministar Ivica Dačić. Izvolite.
IVICA DAČIĆ: Ono što je sigurno to je da mi treba da veoma čvrsto i postojano branimo principe oko kojih nema nikakve dileme da smo u pravu. Takvo je npr. pitanje bombardovanja Srbije 1999. godine, odnosno SRJ, jer je takva odluka doneta bez odluke Saveta bezbednosti UN.
Sa druge strane, isto tako mislim da ne smemo da zaboravimo da mnoge zemlje u Evropi, a upravo mi je sada i predsednica parlamenta, koja je izašla, rekla da je dobila iz italijanskog parlamenta izveštaj o uticaju bombardovanja na KiM na italijanske vojnike koji su učestvovali u misijama na KiM. U skladu sa tim, ti ljudi
32/2 JČ/CG

se boje za svoje živote i da je velika smrtnost upravo ljudi koji su, mislim da je doktor Laketić išao tamo i razgovarao na tu temu. Mi podržavamo da se formira državna komisija, i parlamentarna ako treba i na nivou državnih organa, koja bi ispitala povezanost, naročito malignih oboljenja. Da li je formirana? Jeste, formirana je, pošto je bilo priče o tome.
Tim pitanjima treba da se bavimo, kada ovo o čemu je Dragan Marković govorio, treba stalno podsećati, ne treba dozvoliti da te teme odu u zaborav. Znate, često na sednicama Saveta bezbednosti UN o Kosovu niko ne spominje više ljude koji su proterani sa Kosova, iako je za ovih 19 godina, posle dolaska misije UN, odnosno KFOR vratilo se svega 1,9% raseljenih lica, ali je to izgleda tabu tema. Vi kada pomenete sada tu temu, onda svi počnu da se bune, pa nemojte da pričate o tome. Znači, mi ne smemo da dozvolimo da ta tema ode u zaborav, zato što to znači da mi ne poštujemo ljude koji su proterani sa Kosova, ne poštujemo ljude koji su izgubili živote u bombardovanju ili su pretrpeli ogromnu materijalnu štetu.
Tako da, ovo što je Dragan Marković govorio, svakako da se slažem da treba da radimo na tome. Da li je to sada u formi protesta ili je to u formi nekih podsećanja ili u formi nekih nota, treba i sa međunarodnim faktorima, onima koji su učestvovali u bombardovanju na odgovarajući način treba im staviti do znanja da nismo promenili naše mišljenje o svemu tome.
Sinoć je, da pomenem još jednom Donalda Tuska koji je sinoć bio na večeri kod predsednika i onda su mu pokazali istraživanje javnog mnjenja i kakav je stav naših građana prema pojedinim međunarodnim organizacijama i pojedinim državama. Znate, kada pogledate kakav je stav prema NATO, uopšte nema potrebe da razgovaramo na tu temu. To je neizbrisivo, jer je više od 80% građana Srbije protiv uopšte ulaska i razgovora o tome i mi, naravno, i ne vodimo nikakve razgovore o tome, niti nam je to u prvom planu.
Tako da, gospodine Markoviću, izvinjavam se što se nisam javio na početku, ali spreman sam i celo Ministarstvo spoljnih poslova da zajedno sa svima vama radimo zajedno na svemu ovome. Mislim da je uloga parlamenta i parlamentarne diplomatije veoma važna. Zamolio sam predsednicu parlamenta da pomogne u kontaktu sa parlamentima pojedinih zemalja, naročito onih zemalja koje razmišljaju o povlačenju priznanja KiM, da ih pozove ovde u posetu, da se zbližite sa njima, da razmenjujete informacije. Mislim da je neophodno da imamo više kontakta sa tim ljudima koji su sa tim zemljama na neki način, neko će sada da se nasmeje i opet ćemo da se vratimo na to nesvrstani, dokle više ti nesvrstani itd. Ovde je održana prva konferencija nesvrtanih, ovde, u ovoj zgradi 1961. godine.

33/1 MG/MĆ 18.45 – 18.55

Više od 80 zemalja nije priznalo Kosovo, od toga 60 i nešto zemalja su iz Pokreta nesvrstanih. Tako da mi moramo da vodimo računa o tome i to su naši nacionalni i državni interesi.
Zato kad dođe neko iz Burundija ili nije bitno, neko iz tog Surinama, koji su povukli priznanja, on treba da bude dočekan uz najviše poštovanje, zato što su oni to uradili uz veliki pritisak Međunarodne zajednice i velikih zemalja koje su im ulagali u proteste.
U Gvineji Bisao, na primer, su smenili predsednika Vlade. Američki ambasador i francuski su poveli kosovskog ambasadora iz Senegala u Gvineja Bisao da predsednika ubeđuju da smeni ovog premijera koji je bio protiv. I, pošto je tamo inače nestabilna situacija, sad je situacija tamo, predsednik parlamenta je potvrdio u razgovoru sa nama, da oni nisu priznali i da oni neće da priznaju. Predsednik je pod pritiskom ovih velikih ambasadora, ali hoću da kažem da je to tema koja je aktuelna i dalje svuda na svetu. Zato se mi ne predajemo i vodimo borbu i dalje. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Goran Trivan. Izvolite.
GORAN TRIVAN: Samo kratko zarad ...
(Dragan Marković: Njega nisam pitao ništa.)
Važno je da javnost zna, bez obzira što neki neće, da je Ministarstvo životne sredine, zajedno sa ministarstvima zdravlja i odbrane formiralo koordinaciono telo koje će se i te kako baviti pitanjem posledica NATO bombardovanja.
Da vas obavestim da smo 1999. i 2000. godine vršili remedijaciju onih tačaka u centralnoj Srbiji koje su bombardovane osiromašenim uranijom, da ima još posla, moguće je da se uradi, ali da je naš zadatak da vidimo kakve su zapravo posledice, ne bi li zaštitili naše građane od mogućih daljih posledica, budući da to do sad nije učinjeno.
Ono što je takođe važno, to je da će ovaj naučni deo naše ekipe biti vrlo profesionalan, da će država tj. Ministarstvo obezbediti sredstva za ovaj posao i da ćemo formirati tzv. nacionalnu laboratoriju koja će zapravo biti sačinjena od svih kapaciteta koje Srbija već ima. Kupiti eventualno nešto od onoga što će kolega Lončar znati da je potrebno od te opreme, a da nedostaje da bismo izvršili prava istraživanja, uticaj na biodiverzitet, građane i da procenimo da li toliki broj malignih oboljenja zaista ima nekakve veze sa bombardovanjem, ali ne samo osiromašenim uranijom, nego i bombardovanjem petrohemijskih i ostalih kapaciteta, koji su naneli strahovite štete Srbiji i isto tako oni silni preleti koji su uticali veoma na stanje životne sredine.
Grčka je učestvovala takođe u tome iz razloga koje neću sada da objašnjavam i ono što je važno i treba da znate, najveća žrtva bombardovanja koje se dogodilo 1999. godine su građani Kosova i Metohije, a da tamo pri tom nije izvršena remedijacija zemljišta i nije utvrđeno šta se desilo i sam siguran da broj obolelih, kao i kod nas, mora da je značajno veliki i da se nevladine organizacije tamo vrlo interesuje šta se desilo sa tim.
Građani koji žive na KiM, a zapravo su građani Srbije, imaju pravo takođe da znaju šta se tamo događa, kakvo je stanje, da se izvrši remedijacija i mi ćemo pokušati sve to da uradimo,zajedno sa njima tamo. Hvala na pažnji.
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem ministre Trivan.
Gospodine Markoviću, izvolite, imate dodatna tri minuta da postavite dopunsko pitanje.
33/2 MG/MĆ

DRAGAN MARKOVIĆ: Da vas ispravim gospodine Trivan, Grčka nije učestvovala u tim naletima i nije bacala kasetne bombe, čak je i osuđena od članica NATO pakta što nije učestvovala u bombardovanju tada, ali neme veze.
Vas nisam pitao iz razloga što sam protiv toga da se zabranjuje uvoz automobila, dizelaša koji koštaju tri, četiri hiljade evra i to kupuju obični ljudi i da sada mi zabranjujemo plastične kese u prodavnicama. Kada u Švajcarskoj odete u market isto imate plastičnu kesu, ali nema veze. Niste loši, ovo vam čisto kažem.
Želim da mi odgovori ministar policije, dokle ćemo mi čekati da u Nišu postoji problem oko aerodroma iz razloga što se šalje loša slika zainteresovanim investitorima u Evropi.
Niški aerodrom ne pripada ni Skupštini grada Niša, ni Nišu, niški aerodrom je vlasništvo države na korišćenju grada Niša. Da ponovim još jednom, iz cele Srbije, iz Evrope dolaze putnici na niški aerodrom zato što na primer, prevoz avionom od Niša do Slovačke košta, imate kartu i za 50 evra. Kome to smeta?
Možda ti neki koji to organizuju znaju da neće policija da reaguje, jer policija ne reaguje od 2008. godine, kada je bio ministar policije Ivica Dačić i kada ste vi ministar policije, policija ne tuče narod, ne dira narod, svako može svoje nezadovoljstvo da iskaže na ulici, ali šta će time da dobije država?
Molim vas u interesu države, jer mogu slobodno da kažem, jer sam doveo najveći broj investitora u Srbiju, na osnovu broja stanovnika koliko ima Jagodina i znam kako je teško dovesti nekog investitora. Svi pitaju koliko je udaljen aerodrom od vašeg grada, od nekog drugog grada itd. Što bih išao u Beograd, kada mi je bliži Niš, i ja i neko iz Leskovca, iz Vranja itd.
Molim vas da reagujete u formalnom smislu, da kažete gradonačelniku Nišu, ako nema većinu, neka podnese ostavku, idemo na nove izbore u Nišu. Na nove izbore kada izađemo u Nišu, siguran sam da će građani glasati za neki kontinuitet koji je bio do sada. Kažu ima dve,tri, četiri struje, videli ste onu poslanicu koja je došla iz Dveri u Jedinstvenu Srbiju. I ona sada, neko ko pripada opoziciji, došla u Jedinstvenu Srbiju i mislila da će to da prođe, ona je protiv. Ko si gospođo ti da si ti protiv, kada ni familija za tebe nije glasa? I da nam to bude primer i prepreka nečega što treba u interesu države da realizujemo.
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem.
Reč ima potpredsednik Vlade, dr Nebojša Stefanović.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Nadam se iskreno u svetlo onog svega što smo govorili i u interesu građana Niša i razvoja naše zemlje, da će i Niš i njegovi izabrani lokalni predstavnici naći zajednički jezik sa Vladom Srbije i da će svi shvatiti, pošto verujem da većina građana Niša dobro razume, da su strateška ulaganja države u niški aerodrom dobra za sve ljude u Nišu. Šta ima od toga loše što država hoće da uloži deo svog novca i da pomogne da niški aerodrom bude dovoljno dobro razvijen?
Nadam se, pošto znam, vi ste u pravu što se tiče investitora, znam koliko je imao i predsednik muka, pogotovo 2014. i 2015. godine, da se dovedu ozbiljni investitori. Svako ko to radi zaslužuje pohvale, jer svako ko dovede jedno novo radno mesto, učinio je nešto dobro za ljude u ovoj zemlji. Znam koliko je svaka poruka destrukciji i svaka poruka kojom se investitori, bilo je nažalost tih slučajeva gde su ljudi slali poruke, čak i neki ljudi koji su političari da nam ne trebaju strani investitori, naravno da nam trebaju i domaći i strani investitori, trebaju nam svi ljudi koji hoće da donose svoje novce.

33/3 MG/MĆ

Što se tiče MUP, mi vodimo računa samo da skupovi budu uredno prijavljeni i ovaj skup jeste bio. Želimo da negujemo mogućnost da ljudi imaju drugačije mišljenje i da javnim, mirnim okupljanjem to iskažu. Naravno, na strankama koje to organizuju, na onim ljudima na kojima su organizacije da promisle kakvu poruku šalju i da li time rade u interesu ljudi koji žive u tom istom gradu. Lako je zauzeti neki stav, ali treba dobro razmisliti šta su posledice tog stava, da li će time biti više novca za građane Niša ili manje novca. Da li će biti više radnih mesta ili manje.
Mi poštujemo pravo ljudi da imaju drugačiji stav, da rade dok god je to zakonito, da iskazuju svoju volju i naravno policija ima, to ste mogli da vidite na svim protestima, minimalan broj ljudi je inače uvek prisutan na ulicama, nemamo potrebu da bilo kakav broj policajaca bude prisutan, jer policija je tu da bude uz svoj narod, a nikako protiv njega. Zaista je minimalan broj ljudi u poslednjih nekoliko godina u svim manifestacijama i događajima. Naravno u skladu sa bezbednosnom procenom, ali slažem se da svi možda treba da poradimo na tome da se jasnije upućuju poruke koliko je teško dovesti jedno radno mesto, a koliko je lako oterati investitora.

34/1 MZ/VK 18.55 – 19.05

Prvo što ide kada se dogodi bilo kakva nestabilnost i bilo kakva nesigurnost, prvo što napušta je novac. Novac beži, ide tamo gde mu je sigurno, gde mu je bezbedno, gde nema nikakvih rizika po investitora, pogotovo što ima investitora koji su tradicionalno, da kažem, nespremni da trpe bilo kakvu negativnu kampanju, koju neće. Okej, ne treba vam naš novac, nećemo da dođemo u vašu zemlju, ima ko nas hoće. Mi moramo da vodimo računa kao društvo i kao država o tome. Nadam se da će to svi razumeti i nadam se da će svi raditi u tom cilju, a iskreno se nadam da će i gradonačelnik i da će čelni ljudi Niša razmisliti o tome šta je najbolji interes Niša i da će takvu odluku i doneti.
DRAGAN MARKOVIĆ: Ministar za rad i zapošljavanje nije mi odgovorio, a možda ga nisam ni pitao, evo, sada ga pitam – problem je u centrima za socijalni rad. Znači, kada se desi da dođe do razvoda i da se ne zna kome će pripasti dete, da li ocu ili majci, taj proces dugo traje i traje po nekoliko godina. Ko je najveća žrtva? Žrtva je to dete. Ne verujem da je slab zakon, možda su emocije kod prisutnih koji rade u tim institucijama, ali jednostavno je to tako.
(Boško Obradović: Nema pravo na reč.)
Vi ćutite jer će i ostali odbornici vaši iz Dveri da dođu u Jedinstvenu Srbiju, tako da znate. Redom su počeli da dolaze, ali oni dođu i ja ih izbacim u roku od dva meseca, ali čisto da vam kažem da znate.
Šta sam još hteo da konstatujem? Da konstatujem da u Srbiju i dalje dolazi veliki broj investitora i ono što je najvažnije, investitori Srbije, koji imaju fabrike povećali su izvoz…
(Boško Obradović: Nema pravo na reč.)
Ti, bre, ćuti što biješ žene, alo. Ti što tučeš žene i dominiraš silu nad ženama, ja te pozivam, ja ću da stavim šinjel, ranac i 50 kilograma džak cementa na… (Isključen mikrofon.)
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem, gospodine Markoviću.
(Dragan Marković: Čekaj malo, vidiš da mi dobacuje ovaj siledžija sve vreme. Meni treba da vratiš vreme.)
Vratiću vam vreme, nego sistem nešto nije u radu.
Imate još pola minuta, prijavite se, molim vas.
(Boško Obradović: Nemojte ovo da radite pred Vladom. Jel stvarno, predsedavajući, mislite da smo mi budale? Recite otvoreno, nije sporno. Kako vas nije sramota?)
DRAGAN MARKOVIĆ: Gospodine predsedavajući, treba prvo da upozorite ove koji dobacuju, jer oni ne znaju da se žene nisu tukle ni u 17. veku. Ovo je 21. vek. Ko tuče žene jednom je samo u tranzitu u parlamentu i politički nestaje, jer žene su veliko biračko telo i žene imaju uticaj na muškarce u Srbiji. Ne valja da vi vaše nezadovoljstvo demonstrirate i pokazujete silu, tako da, jednostavno, ovo je jedino mesto koje je ostalo i možda još dve godine pojedini poslanici…
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem, gospodine Markoviću.
(Dragan Marković: Čekajte, polako. Uzeli ste mi dva minuta.)
Ne, nisam, verujte mi, nego sistem nešto nije u radu. Imali ste naknadno pola minuta. Zahvaljujem, dobili ste dodatnih pola minuta.
Gospodin Obradović će pomisliti da ne želimo da postavi pitanja, a naprotiv.
Gospodine Obradoviću, izvolite.
BOŠKO OBRADOVIĆ: Gospodine predsedavajući, moraćete razumeti moju tremu. Ja ovo nisam doživeo za dve godine, od kada sam narodni poslanik, da mogu da postavim pitanja Vladi. (Isključen mikrofon.) Sedam sati je. Hvala svima.
34/2 MZ/VK

PREDSEDAVAJUĆI: Hoćete li, molim vas, ponovo da se prijavite?
(Dragan Marković: Vrati mi, čoveče, vreme, dva puta si mi uzeo po minut.) BOŠKO OBRADOVIĆ: Da li se čujemo, gospodine predsedavajući?
Poštovani predstavnici Vlade Republike Srbije, poštovane kolege narodni poslanici, zaista, velika čast je posle dve godine na mestu narodnog poslanika dobiti priliku da se postavi pitanje Vladi, pa mi dozvolite da odmah krenem sa pitanjima.
Pod jedan, da li će Vlada Republike Srbije potpisati pravno obavezujući sporazum sa lažnom državom Kosovo, kojim će se Kosovu omogućiti ulazak u UN? Da ili ne? Nema potrebe za duže odgovore.
Pod dva, koje kontramere je donela Vlada Republike Srbije nakon hapšenja i maltretiranja njenog visokog funkcionera Marka Đurića? Zašto odmah nisu prekinuti pregovori u Briselu, poništen antiustavni Briselski sporazum i zatražena hitna sednica Saveta bezbednosti UN, na kojoj bi se tražio povratak teme Kosova i Metohije i UN i sprovođenje Rezolucije 1244, po kojoj imamo pravo na povratak do hiljadu pripadnika srpskog državnog osoblja na teritoriju Kosova i Metohije?
Pod tri, pošto je to tema svuda u svetu, kada će tema Kosova i Metohije biti tema i sednice Narodne skupštine Republike Srbije?
Pod četiri, kada će domaći privrednici moći da računaju na smanjenje poreza na zarade i druge olakšice, a domaći poljoprivrednici na veće subvencije od ovih katastrofalno malih subvencija u ovome času?
Pod pet, da li Vlada Republike Srbije razmišlja o poreskim reformama u korist porodice na taj način da se stupanjem u brak i dobijanjem dece smanjuje porez na zaradu i porez na imovinu svakoga člana te porodice?
Pod šest, kako je moguće da je Srbija jedina država u Evropi u kojoj nije rešen problem porodica, preko 20.000 njih, koje imaju kredite indeksirane u švajcarskim francima, što je neviđena bankarska pljačka i lopovluk koji dozvoljava Vlada Republike Srbije i Narodna banka Srbije.
Pod sedam, šta ćete učiniti da izađete u susret prosvetarima koji su tražili jedinstvene platne razrede i dvostruko povećanje plata od 10% na jučerašnjem protestu Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije ispred Vlade Republike Srbije?

35/1 JJ/LjL 19.05 – 19.15

Pod osam – kada će se konačno isplatiti svim radnicima, a preko 100 hiljada njih je u pitanju, sve što im je oteto u pljačkaškim privatizacijama od neisplaćenih zarada, nepovezanog radnog staža i neisplaćenih otpremnina?
Pod devet – kada će se konačno doneti zakon o ratnim vojnim veteranima, rešiti pitanje boraca učesnika oslobodilačkih i odbrambenih ratova od 1991. do 1999. godine?
Na kraju – kada će se konačno završiti, posle 16 godina, proces za špijunažu gospodinu Momčilu Perišiću, potpredsedniku Vlade, koji je 2002. godine uhvaćen kako predaje državne… (Isključen mikrofon.)
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem gospodine Obradoviću.
Reč ima potpredsednik Vlade Republike Srbije, Nebojša Stefanović. Izvolite.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Mnogo pitanja za kratko vreme.
Pre svega, vi ste, kao građani Srbije, svedoci da nakon terorističkog akta, kako ga mi doživljavamo i kako smatra i naše tužilaštvo, protiv Marka Đurića i građana srpske nacionalnosti koji žive u našoj južnoj Pokrajini, Tužilaštvo za organizovani kriminal pokrenulo je istragu i u tom smislu mi preduzimamo mere i radnje, saslušavamo lica, pošto pitate šta smo preduzeli, i preduzimamo radnje koje treba da dovedu do toga da se kvalifikuje to delo i da se podigne optužnica protiv onih, bilo da su izvršioci, bilo da su nalogodavci. Postoji već jedan dobar pravac, u smislu da mi imamo ko su lica koja su učestvovala u različitim delovima toga, da se protiv tih lica podignu optužnice i da se čeka prilika da budu dostupni našim organima, da bi se priveli pravdi.
Dakle, Ministarstvo pravde i Ministarstvo unutrašnjih poslova rade intenzivno na tome. Naš cilj je da takva vrsta teškog krivičnog dela, ne samo protiv Marka Đurića već institucije Republike Srbije koju on predstavlja u našoj južnoj Pokrajini, ne bude nekažnjena, već da pošaljemo snažnu poruku da ovako nešto, što je zaista naišlo na osudu, čak i onih koji podržavaju Prištinu u svojim secesionističkim ambicijama, zato što je bilo potpuno neprimereno, bilo je monstruozno i onako bahato ponašanje ne zaslužuje ništa manje od teške, teške kvalifikacije i podizanje optužnica, a kasnije i Interpolovih poternica, ako sud tako odluči, za svim tim licima. Ja znam da neće uvek biti lako i ne želim da vam kažem da možemo lako da dođemo do svih tih lica, ali ćemo se truditi. Kao što nismo odustali nikada po poternicama sudova za Tačijem i za Haradinajem, mi nećemo odustati i ako bilo gde budemo mogli da dođemo do tih lica, ta lica će biti privedena našim zakonima.
Što se tiče briselskih pregovora, oni su upravo zbog toga u prekidu. Mi ne možemo da razgovaramo ako je način razgovora takav da će ljudi koji su ključni pregovarači, a Marko Đurić to jeste, ljudi koji sede sa tim ljudima i razgovaraju, da budu na najstrašniji način maltretirani i zlostavljani, upravo kao izraz, ja bih rekao nemoći, ali to pokazuje da nema spremnosti da se razgovara o najvažnijoj temi, a to je implementacija Briselskog sporazuma, odnosno Zajednica srpskih opština.
Naša suštinska stvar, naša najvažnija stvar je upravo insistiranje na implementaciji ovog dela Briselskog sporazuma. Kada bude spremnosti, a mi očekujemo da tu pokaže svoje prave namere i Evropska unija, ako Evropska unija koja je garant i potpisnik Briselskog sporazuma, dakle, neko ko je garantovao a potpisala ga je prištinska strana, ako je Evropska unija bila garant, onda da insistira na punoj implementaciji, ne na implementaciji delimičnoj, revidiranoj, ovakvoj ili onakvoj, nego implementaciji sporazuma onako kako je potpisan. I mi na tome insistiramo.
35/2 JJ/LjL

Što se tiče sednice Narodne skupštine, to ne mogu da odgovorim jer to nije u nadležnosti Vlade, ne možemo zakazivati sednice Narodne skupštine.
Što se tiče odnosa prema borcima i njihovim pravima, mislim da je Vlada Republike Srbije, i prethodna, naravno, imala izuzetno puno sluha da popravi neke istorijske nepravde prema ljudima koji su se borili za ovu zemlju, u različitim periodima. Drago mi je da imamo, ja verujem, ovde apsolutno većinsku podršku Narodne skupštine za takve stvari, jer Srbija ne sme da bude zemlja koja će zaboraviti ljude koji su faktički išli, neki dali najvažnije i najvrednije što su imali, svoje živote.
Ja se trudim da pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova uvek pokažem dužno poštovanje, pogotovo porodicama onih koji su poginuli boreći se za Srbiju ili čuvajući Srbiju na bilo koji način. Te porodice i u vojsci i u policiji, zapošljavamo, pokušavamo da pronađemo način da tim ljudima izađemo u susret u rešavanju njihovih različitih socijalnih pitanja. Pronalazimo način da popravimo njihov status.
Nije uvek moguće pronaći novac za sve. Znam da će biti nekih pitanja koja će biti uvek predmet da li je dovoljno novca bilo za ovo ili ono, ali se trudimo da sav novac koji imamo i pre svega poštovanje prema tim ljudima pokazujemo na svakom mestu, jer čini mi se da su se u neki trenucima neke vlasti malo snebivale da pokažu bilo kakvu vrstu odnosa prema ljudima koji su učestvovali, slobodno mogu da kažem, u odbrambenim ratovima. Mi nismo učestvovali u agresijama na bilo koga i žao mi je što tada nije bilo sluha da se prema tim ljudima postupa onako kako bi svako voleo da se postupa prema svakom od nas.
Nadamo se da će se to nastaviti i u svakoj narednoj Vladi, nadam se da će ne samo oni koji su bili u redovima vojske i policije, već i oni koji su bili kao obični građani, koji su bili u redovima jedinicama Vojske Jugoslavije ili Vojske Srbije i Crne Gore ili Vojske Srbije, koji su bili u svim tim jedinicama da će imati dužno poštovanje i da ćemo pronaći način da i kroz naše sisteme obrazovanja, kroz našu istoriju istaknemo onu ulogu onih ljudi koji su faktički uvek bili na braniku otadžbine. Na to moramo da budemo uvek ponosni, moramo kao što i druge zemlje rade, moramo da čuvamo sve te tradicije.
Što se tiče ovih nekih drugih pitanja, ne mogu odgovoriti na neka koja faktički ne zadiru u rad Ministarstva koje predstavljam, tako da ili će to reći neko od kolega ili ćete ih dobiti pismeno, ali svakako da ćemo se potruditi da odgovorimo na sve.
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem, potpredsedniče.
Obzirom da, shodno članu i saglasno članu 205. Poslovnika Narodne skupštine, poslanička pitanja se postavljaju u vremenskom periodu od 16 do 19 časova, a pošto je sada 19 časova i 12 minuta, završavamo rad u delu sednice koji se odnosi na poslanička pitanja.
Zahvaljujem svima na učešću.
Još jednom podsećam, sa radom nastavljamo sutra, u petak, 27. aprila sa početkom u 10 časova.

(Sednica je prekinuta u 19.15 časova)


Video (3)

Četvrtak, 26. april 2018. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 26.04.2018. (I)

Četvrtak, 26. april 2018. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 26.04.2018. (II)

Četvrtak, 26. april 2018. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 26.04.2018. (III)



Prethodni mesec Sledeći mesec
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5